Moskva – Petuški
Rijetka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva (1938.–1990.), napisana 1969.–1970. u samizdatu, u Rusiji objavljena tek 1989. (u vrijeme perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i posljednjim velikim sovjetskim mitom. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (alter ego autora) je tridesetogodišnji intelektualac-alkoholičar, otpušten s posla jer je crtao dijagrame koliko su radnici pili. U petak ujutro budi se u nepoznatom stubištu u Moskvi nakon višednevnog pijanstva, ne sjećajući se ničega. Želi otići u Petuški (stvarni gradić 125 km istočno od Moskve) – idealni, utopijski prostor ljubavi, gdje ga čeka „neponovljiva“ ljubavnica i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskom kolodvoru kupuje alkohol i ulazi u električni vlak.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička miješa nevjerojatne koktele („suza kermesinka“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa suputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (Kristove riječi, Novi zavjet, smrt i uskrsnuće), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijani, ali svatko na svoj način: jedan se smije svijetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernosti, paralizi duše, hrabrosti od malih nogu. Petuški postaju metafora nedostižnog raja – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti Venička nikad ne stiže u Petuški: u deliriju se vraća u Moskvu, gdje ga u prolazu napadnu nepoznati ljudi i ubiju nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990.). Roman je cikličan – počinje i završava u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Jerofejev kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam kritizira sovjetsku stvarnost: apsurdnost birokracije, duhovnu prazninu, gdje alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov izvornika
Москва — Петушки
Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Nakladnik
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u odličnom stanju
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

XXI slavonska pjeva

XXI slavonska pjeva

Bogdan Bosiočić
24 sata, 1978.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
2,98
Sabrane pjesme I–III

Sabrane pjesme I–III

August Šenoa

"Sabrane pjesme I–III" obuhvaćaju cjelokupni pjesnički opus velikana hrvatske književnosti – od lirskih, rodoljubnih i ljubavnih pjesama do prigodnica i prijevoda. Najpotpunije izdanje Šenoine poezije u međuratnom razdoblju.

St. Kugli, 1931.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
Knjiga se sastoji od tri toma
16,42
Antologija hrvatskih pjesama u prozi

Antologija hrvatskih pjesama u prozi

Dragutin Tadijanović, Zlatko Tomičić

Antologija hrvatskih pjesama u prozi daje pregled pjesama u prozi od Đalskog, preko Frana Mažuranića pa do Ujevića i Krleže. U knjizi su predstavljena 45 hrvatskih pjesnika i njihovih 230 pjesama.

Matica hrvatska, 1958.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
6,24 - 9,98
Izbor iz djela

Izbor iz djela

Vladimir Nazor ostavio je raznovrstan opus u kojem se prepliću mit, priroda, rodoljublje i humanizam. Nazor je pjesnik slobode, prirode i naroda – most između moderne i tradicije, romantizma i realizma, djetinjstva i revolucije.

Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
4,58
Knjiga za Maju: improvizacija na duši

Knjiga za Maju: improvizacija na duši

Marko Tomaš

Tomaševa prozna knjiga nemira, raspadanja i pokušaja objedinjavanja bića, što znači i svijeta, koji autoru uporno izmiče, od dana nomadskih koji nisu stvorili uporište, do onih kada vrline i poroci mijenjaju hijerarhiju pa se moralni kompas suludo vrti.

V.B.Z, 2023.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
9,58