Stranac

Priča počinje smrću Meursaultove majke. On na njenom pogrebu ne pokazuje očekivane emocije, što izaziva čuđenje okoline. Umjesto tuge, Meursault nastavlja život rutinski: započinje vezu s Marie, druži se s prijateljem Raymondom i uživa u jednostavnim zadovoljstvima poput plivanja i sunčanja. Njegova emocionalna distanca postaje očita kada, u trenutku impulsa, ubije Arapina na plaži, nakon sukoba povezanog s Raymondom. Ovaj čin, opisan gotovo mehanički, bez jasnog motiva, ključan je za daljnji tok priče.

U drugom dijelu romana, Meursault je uhićen i suđen mu je. Proces otkriva da ga društvo ne osuđuje samo zbog ubojstva, već i zbog njegove nesposobnosti da se prilagodi društvenim normama – posebno zbog nedostatka kajanja i emocionalne reakcije na majčinu smrt. Meursaultova ravnodušnost i odbijanje licemjerja čine ga strancem u očima društva. Osuđen je na smrt, a u posljednjim trenucima, suočen s neizbježnošću, prihvaća apsurdnost života i nalazi mir u indiferentnosti svemira.

Camus kroz minimalistički stil i Meursaultovu perspektivu propituje smisao života, slobodu pojedinca i sukob između individualne istine i društvenih očekivanja. Roman završava snažnom porukom o prihvaćanju apsurda kao oblika oslobođenja.