Lekcionar Bernardina Splićanina 1495.
Pretisak izdanja iz 1885. koji je izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti a koje je priredio i predgovor napisao Tomo Maretić. Pretisak je priredio i pogovor napisao Josip Bratulić.
Iako su dvije dubrovačke latiničke inkunabule, Molitvenik (Oficij BDM + Sedam psalam pokornih) i Oficij (Oficije Svetoga karsta + Oficije Svetoga Duha) sigurno starije od Lekcionara Bernardina Splićanina, taj lekcionar zauzima počasno mjesto među hrvatskim latiničkim inkunabulama ne samo zbog toga što je datiran nego i zbog značenja koje ima za hrvatsku književnojezičnu povijest. To je naime knjiga u koju su utjecala nastojanja prijašnjih hrvatskih naraštaja, posebice autora glagoljaša, a poslije su je koristili i prepisivali, latinicom i bosanicom, na različitim hrvatskim prostorima. Kako je riječ o knjizi koja sadrži čitanja na nedjelje i blagdane, koja se dakle često u crkvi čitala, posve je opravdana tvrdnja hrvatskih filologa da je ta knjiga vrlo snažno utjecala na oblikovanje zajedničkoga hrvatskoga jezičnoga idioma. Kao da se u njoj sastaju povijest i budućnost hrvatskoga jezika.
Jedan primerak je u ponudi