Hrvatski školski muzej, njegov postanak i uređenje
Hrvatski školski muzej, njegov postanak i uređenje (1902) je publikacija koja predstavlja osnivanje, svrhu, zbirke i organizaciju Hrvatskog školskog muzeja kao centralne institucije za proučavanje istorije obrazovanja i pedagogije.
Hrvatski školski muzej, njegov postanak i uređenje objavljen je 1902. godine u Zagrebu povodom osnivanja i javnog predstavljanja Hrvatskog školskog muzeja. Publikacija je nastala u periodu intenzivnog razvoja hrvatskog obrazovanja krajem 19. i početkom 20. veka i predstavlja vredan dokument o nastanku jedne od najvažnijih hrvatskih kulturnih i obrazovnih institucija. Muzej je osnovan na inicijativu hrvatskih učitelja i školskih stručnjaka sa ciljem prikupljanja, čuvanja i proučavanja građe vezane za istoriju vaspitanja, obrazovanja i školskog života.
Knjiga detaljno opisuje proces osnivanja muzeja, od prvih inicijativa i organizacionih priprema do formiranja stalnih zbirki i izložbenih prostora. Posebna pažnja posvećena je ulozi učiteljskih udruženja i prosvetnih radnika koji su prikupljali nastavne materijale, školske udžbenike, dokumenta, školski nameštaj, učeničke radove i druge predmete važne za predstavljanje razvoja hrvatskog obrazovanja. U publikaciji se naglašava da muzej nije bio zamišljen samo kao skladište istorijske građe već i kao stručni centar za unapređenje nastavne i pedagoške prakse.
Opis rasporeda muzeja obuhvata raspored zbirki, klasifikaciju eksponata i principe njihovog izlaganja. Posebna odeljenja bila su posvećena istoriji škola, nastavnim sredstvima, zbirkama prirodne istorije, školskim knjigama i primerima savremenih metoda nastave. Tako je muzej služio i kao svojevrsna pedagoška laboratorija u kojoj su nastavnici mogli da se upoznaju sa novim obrazovnim pristupima i nastavnim materijalima.
Publikacija takođe odražava tadašnje shvatanje važnosti obrazovanja za nacionalni i kulturni razvoj. Osnivanje muzeja je predstavljeno kao doprinos očuvanju hrvatskog obrazovnog nasleđa i jačanju profesionalnog identiteta nastavnika. Danas je delo vredan istorijski izvor za proučavanje razvoja obrazovanja, muzeologije i kulturne politike u Hrvatskoj početkom 20. veka i svedoči o naporima da se obrazovne tradicije sistematski dokumentuju i prezentuju javnosti.
Jedan primerak je u ponudi
