Stanislav Marijanović

Stanislav Marijanović (Tomislavgrad, BiH, 1957.) diplomira 1980. godine na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta te počinje djelovati kao samostalni umjetnik. Godine 1988. odlazi u Pariz i provodi dvije godine na Ecole Nationale Supérieure des Beaux-Arts kao slobodni slušatelj u klasi profesora Vladimira Veličkovića. U razdoblju od 1988. do 1992. pretežno radi u grafičkom ateljeu pariškog Cité Internationale des Artsa u kojemu oblikuje suhu akvatintu, novu metodu umjetničkog dubokog tiska. U Francuskoj razvija vrlo aktivnu umjetničku djelatnost te 1991. prima uglednu nagradu za grafiku Premier prix Trace / Idémédia-Crédome 91 koja mu otvara široke mogućnosti. Jedan je od članova-osnivača te višegodišnji podpredsjednik pariškog grafičkog ateljea T. B. Halbirk koji 2002. prerasta u međunarodnu udrugu grafičara. Svoje umjetničko i profesionalno grafičarsko iskustvo Marijanović stječe u ateljeima u Francuskoj, Danskoj, Argentini, Njemačkoj i Belgiji. Od 1992. godine pretežno djeluje iz Grčke gdje je osnovao obitelj. Nekoliko godina radi kao profesor za Ecole Régionale des Beaux-Arts de Saint-Etienne (Francuska) u podružnici u Solunu. Od 2012. godine, kada se vratio u Hrvatsku, predaje grafiku i ilustraciju na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Voditelj je niza međunarodnih radionica posvećenih umjetničkoj grafici i jedan od utemeljitelja Diplomskog sveučilišnog studija Ilustracija, jedinstvenog u Hrvatskoj i njezinu okružju. Danas je iza njega gotovo 50 samostalnih i više od 150 skupnih izložaba te niz nagrada. Radovi su mu zastupljeni u značajnim javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Iako likovnjak, Marijanović je kontinuirano njegovao posebno zanimanje za pisanu riječ. Objavio je četiri višejezične grafičko-pjesničke mape s tekstovima Georga Trakla, Antonina Artauda, Jorgosa Seferisa i Konstantina Kavafisa. 1997. godine Stanislav Marijanović počinje pisati i ilustrirati knjige, pretežno za djecu i mlade. Objavio je 14 autorskih slikovnica i ilustriranih knjiga, kojima je istodobno autor teksta, ilustracija i opreme. Poneke od njih su objavljene u Brazilu, Danskoj, Grčkoj, Finskoj, Hrvatskoj, Italiji, Izraelu, Južnoj Koreji, Latviji, Meksiku, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Sjedinjenim Američkim Državama, Sloveniji, Španjolskoj, Tajvanu, Turskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Nerijetko je to po nekoliko naslova, ponekad uz reprinte, pa govorimo ukupno o osamdesetak izdanja. Zastupljene su u fundusima brojnih biblioteka širom svijeta, prisutne su u odgojno-obrazovnim procesima nekolicine zemalja, naši i strani stručni žiriji dodijelili su im niz nagrada podcrtavajući, uz umjetničku, i njihovu pedagošku vrijednost. Deset Marijanovićevih knjiga zapravo predstavlja jednu cjelinu u kojoj je svaka od njih namijenjena određenom uzrastu te u slijedu pokrivaju raspon od predškolske dobi do punoljetnosti. U njihovim nazivima, u različitim oblicima – gotovo redovito srećemo riječ čudovište. To su Kućna čudovišta (3 toma), Dobroćudna čudovišta Hrvatske (2 toma), Čudovišta u muzeju, Enciklopedija čudovišta, Enciklopedija čovjeka pisana rukom čudovišta i Kako živjeti s kućnim čudovištima. Toj cjelini pripadaju i Knjiga čarobnih formula te Izgubljene papuče. Čudovištima, ili točnije čudovištima, Marijanović se majstorski služi kao zrcalom ljudskog roda kako bi na duhovit, pristupačan, zanimljiv i srdačan način ponajprije ukazao na ljudske nesavršenosti i negativne osobine. U tom nizu posebno mjesto zauzima Enciklopedija čudovišta iz 2008., ilustrirana knjiga s 200 stranica od kojih gotovo polovicu predstavljaju ilustracije, nagrađena s dvije hrvatske i dvije međunarodne prestižne nagrade. U njoj je enciklopedijski obrađen imaginarni svijet autorovih čudovišta te oblikovan okvir koji slijed od deset knjiga povezuje u kompaktnu i promišljenu umjetničku i pedagošku cjelinu. Marijanović je autor i triju knjiga koje ne pripadaju korpusu čudovišta. Riječ je o slikovnicama Basne po basnama Jeana de La Fontainea, Ribalica i druge tajnovite riječi te Ogrlica sva od naših lica. Sa spomenutih 14 knjiga autor je pratio odrastanje svoje djece obraćajući se njihovom uzrastu. Danas, kada su mu djeca odrasla, posvetio se pisanju za odraslu čitalačku publiku. 2021. godine objavljena mu je zbirka pripovijedaka Veslači u tuđem lijesu i druge pripovijesti te svojevrstan kraći roman Sutra, jučer i danas Luke zvanog Konj.