Milovan Gavazzi

Hrvatski etnolog (Gospić, 18. III. 1895 – Zagreb, 20. I. 1992), studirao filozofiju i kroatistiku povezanu sa slavistikom u Zagrebu i Pragu; doktorirao 1919. Kustos u Etnografskome muzeju u Zagrebu 1922–27., a 1939–41. i njegov ravnatelj. Od 1927. do umirovljenja 1965. profesor na Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Postavio je temelje etnološkomu znanstvenom radu u Hrvatskoj te odgojio mnoge naraštaje hrvatskih etnologa. Potaknuo je snimanje etnoloških filmova i etnološku kartografiju, proučavao folklornu glazbu i glazbala. Istraživao je pojave tradicijske kulture u Hrvata i drugih južnoslavenskih naroda, uspoređivao ih s pojavama u ostalih slavenskih, odnosno europskih i neeuropskih naroda. Bavio se istraživanjem praslavenske etnografske baštine. Svojom zamisli o kulturno-prostornome te kulturno-genetskome sustavu odredio tipove tradicijskih kultura i područja njihove proširenosti na jugoistoku Europe te slojevitost pojedinih kulturnih pojava u Hrvata. Dobitnik Herderove nagrade (1970) i Plakete etnologa svjetskoga značenja (1988). Objavio mnogobrojne studije u domaćim i stranim časopisima. Glavna djela: Godina dana hrvatskih narodnih običaja (I–II, 1939), Vrela i sudbine narodnih tradicija (1978), Baština hrvatskog sela (1991) i dr.