Erich Fromm

Erich Fromm (Frankfurt na Majni, 23. ožujka 1900. – Muralto, Švicarska, 18. ožujka 1980.) bio je njemačko-američki psihoanalitičar, socijalni psiholog, filozof i jedan od najvažnijih predstavnika humanističke psihoanalize. Njegovo djelo povezuje psihologiju, filozofiju, sociologiju i etiku, a u središtu njegova zanimanja nalaze se čovjekova sloboda, ljubav, otuđenje i odnos pojedinca prema društvu.

Odrastao je u židovskoj obitelji, studirao sociologiju u Heidelbergu, gdje je doktorirao 1922., te se potom obrazovao u psihoanalizi. Bio je povezan s Frankfurtskom školom i Institutom za društvena istraživanja, čijem je razvoju pridonio povezivanjem Freudove psihoanalize s Marxovom društvenom kritikom. Nakon dolaska nacista na vlast emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, a poslije je djelovao i u Meksiku.

Međunarodnu afirmaciju stekao je knjigom Bijeg od slobode (1941.), u kojoj istražuje zašto se moderni čovjek, suočen s nesigurnošću i odgovornošću, može odreći slobode u korist autoritarnih sustava. U djelu Čovjek za sebe razvija temelje humanističke etike, dok u knjizi Zdravo društvo analizira psihološke posljedice kapitalizma, konformizma i otuđenja.

Njegovo najpoznatije djelo, Umijeće ljubavi (1956.), ljubav prikazuje kao aktivnu sposobnost koja zahtijeva znanje, disciplinu, odgovornost i brigu, a ne samo kao osjećaj. U knjizi Imati ili biti? (1976.) suprotstavlja dva temeljna načina ljudskog postojanja: posjedovanje i autentično življenje.

Među važnijim djelima nalaze se i Psihoanaliza i religija, Zaboravljeni jezik, Marxovo shvaćanje čovjeka, Anatomija ljudske destruktivnosti, Umijeće ljubavi i Revolucija nade.

Fromm je kritizirao potrošačko društvo, autoritarnost, nacionalizam i dehumanizaciju, zagovarajući društvo utemeljeno na solidarnosti, kreativnosti i ljudskom dostojanstvu. Njegova pristupačna, ali filozofski utemeljena djela ostavila su trajan utjecaj na psihologiju, društvenu teoriju i suvremena promišljanja ljubavi, slobode i smisla ljudskog života.