Velimir Deželić-ml.

Velimir Deželić ml. (Zagreb, 28. IV. 1895 – Zagreb, 20. V. 1976) hrvatski je književnik, publicist, prevoditelj i kulturni djelatnik, sin Velimira Deželića st. Od mladosti vezan uz tiskarstvo i časopisni život Zagreba: gimnaziju završio u Zagrebu, studirao pravo i filozofiju, ali ga je javni i nakladnički rad odveo u novinarstvo, uredništva i upravljanje kulturnim ustanovama. Bio je suradnik i urednik u listovima i časopisima katoličke i građanske orijentacije (Hrvatska straža, Hrvatska smotra, Luč, Hrvatska revija, Kalendar Narodne zaštite), poslije i u iseljeničkim tiskovinama. Radio je kao dramaturg i intendant u kazališnim kućama, sudjelovao u organiziranju glazbenog i scenskog života, uređivao biblioteke i radio‑emisije o kulturi. Djelovao je i kao predavač te promicatelj čitateljstva, osobito među mladima.

Deželić ml. piše prozu srednje dužine, eseje, memoarske i putopisne zapise, kazališne prikaze te popularne kulturno‑povijesne sinteze. U prozi ga zanimaju građanski Zagreb i „mala povijest“ pojedinaca na raskrižju društvenih promjena; stil mu je jasan, razgovoran, s odgojnom notom naslijeđenom iz obiteljske tradicije. Kao esejist njeguje tematske cikluse o kazalištu, glazbi, knjizi i religiozno‑moralnim pitanjima svakodnevice. Bio je marljiv prevoditelj s njemačkog, talijanskog i francuskog (povijesni i vjerski autori, klasična esejistika), a uređivao je i zbornike te spomenice kulturnih udruga.

Bibliografija (izbor):

• Pripovjedna i memoarska proza: knjige kratkih priča i sjećanja o zagrebačkim ljudima i običajima; portreti glazbenika, glumaca i pisaca; putopisi iz srednjoeuropskog kruga.
• Kulturno‑povijesne i vjerske knjige: popularni prikazi nacionalne i crkvene povijesti, životopisi svetaca i uglednika, eseji o društvenom moralu i obitelji.
• Kazališna publicistika: kritike i osvrti, dramaturški zapisi, prilozi o kazališnoj organizaciji i repertoarnoj politici.
• Prijevodi: odabrani eseji i životopisi, teološka i duhovna literatura, klasični memoari.
• Urednički i organizacijski rad: vodio je ili suuredio više biblioteka “knjiga za puk”, radio u uredništvima Revije i kalendara, priređivao tematske brojeve posvećene hrvatskim gradovima, umjetnicima i jubilejima. Sudjelovao je u radu kulturnih društava (Matica hrvatska, društva crkvene i laičke kulture), bio poveznica između katoličkog kulturnog kruga i šire javnosti.

Deželić ml. danas se čita kao pouzdan svjedok zagrebačke građanske kulture prve polovice 20. stoljeća. Nije avangardni stilist, ali jest vrijedan posrednik: spaja čitkost, dokumentarnu sklonost i pedagoški nerv. Njegova se proza i eseji cijene zbog toplih portreta, čuvanja memorije grada i promicanja književnosti, kazališta i glazbe u popularnom registru. U izvornom kulturnom polju bio je “radilica” koja je držala mrežu časopisa, tribina i biblioteka — važna, iako često tiha, infrastruktura hrvatske međuratne i poratne kulture.

Ostavština: rukopisi, korespondencija i novinski isječci pohranjeni su u zagrebačkim zbirkama (HAZU, NSK, kazališni arhivi). Njegovi zapisi o gradu i sceni i danas su vrijedan izvor za povjesničare kulture, osobito za studije o građanskom Zagrebu, kazalištu i katoličkom laičkom pokretu 20. stoljeća.