Symphonia quasi eroica
Ovaj roman u velikoj mjeri ima autobiografski karakter, a glavni lik je Kruno, slijepi autor koji piše o slijepim osobama.
Kroz svoj život, Kruno prolazi kroz različite faze, uključujući školovanje u Zavodu za odgoj slijepe djece, studij književnosti, sudjelovanje u narodnooslobodilačkom pokretu i rad u Udruženju slijepih. Stanislav Šarić, osim što je bio pisac, bavio se i publicističkim radom te je izradio sustav znakovlja za prvu hrvatsku brajevu stenografiju i projektirao specijalan stroj za proizvodnju reljefnih slika i predmeta za slijepe.
Jedan primjerak je u ponudi
- Nedostaje omot
- Tragovi patine