
Noć
Zbirka poezije „Noć“ (1964.) Ota Šolca zauzima središnje mjesto u Šolcovu stvaralaštvu, povezujući njegovu ranu narativnu fazu s kasnijim reflektivnim radovima.
Šolc, hrvatski pjesnik, novelist, esejist i prevoditelj, poznat je po melankoličnom tonu i introspektivnom stilu, a „Noć“ predstavlja ključno djelo njegove zrele faze, gdje se očituje sinteza njegovih ranijih i kasnijih preokupacija. „Noć“ je zbirka koja se tematski usredotočuje na introspekciju, osamljenost i egzistencijalnu potragu za smislom, često kroz simboliku noći kao prostora tišine i unutarnje borbe. Pjesme u zbirci istražuju teme ljubavi, prolaznosti i sukoba između unutarnjeg svijeta i vanjske stvarnosti, što je karakteristično za Šolcov opus. Jezik je bogat lirizmom, s naglaskom na poetične slike i ritmičnu prozu, što odražava utjecaj hrvatske moderne i europskih književnih strujanja.
U kontekstu Šolcova opusa, „Noć“ dolazi nakon njegovih ranijih radova poput „Goran i ja“ (1963.) i označava pomak prema dubljoj filozofskoj i emocionalnoj složenosti. Za razliku od ranijih novela, poput one objavljene u Republici (1963.), koje su više narativne, „Noć“ se usredotočuje na fragmentiranu, asocijativnu formu, bližu poeziji u prozi. U odnosu na kasnije radove, poput eseja i prijevoda, zbirka predstavlja vrhunac Šolcove lirike, gdje se očituje njegova sposobnost da uhvati suptilne nijanse ljudske duše.
Dva primjerka su u ponudi