Opšta lingvistika
Knjiga Opšta lingvistika ili Opći kurs lingvistike (1916., posthumno sastavljena od predavanja švicarskog lingvista Ferdinanda de Saussurea, 1857.–1913.) predstavlja temelj strukturalizma i moderne lingvistike.
Saussure razlikuje langue (jezik kao apstraktni sustav znakova u društvu) od parole (pojedinačni govorni akti), fokusirajući se na sinkroničku analizu jezika u određenom trenutku, nasuprot diakroničkoj (povijesnoj).
Ključan je pojam znaka: sastoji se od označitelja (zvuk ili pisani oblik, npr. riječ "drvo") i označenog (koncept, mentalna slika drveta). Veza je arbitrarni (slučajna), određena konvencijom, ne prirodnim sličnostima. Znakovi se organiziraju u paradigmi (moguće alternative, npr. sinonimi) i sintagmi (linearne kombinacije, npr. rečenice), gdje vrijedi princip diferencijacije: značenje proizlazi iz odnosa, ne izoliranih elemenata.
Saussure dijeli jezik na fonetiku (zvukovi), morfologiju (oblike riječi), sintaksu (rečenice) i semantiku (značenja). Kritizira tradicionalnu gramatiku, zagovarajući lingvistiku kao samostalnu znanost o znakovnim sustavima, utječući na antropologiju, književnost i semiotiku. Knjiga mijenja paradigmu: jezik nije samo alat, već sustav koji oblikuje misao i stvarnost.
Dva primjerka su u ponudi
