Osman
U epu Osman Gundulić slavi pobjedu kršćanske vojske u bitci kod Hotina (1621) i propast sultana Osmana II. Kroz povijesne i alegorijske motive pjesnik veliča slobodu, pravdu i Božju providnost nad ljudskim ohološću.
Osman je najpoznatiji ep Ivana Gundulića, napisan u 20 pjevanja u Dubrovniku početkom 17. stoljeća. Djelo obrađuje povijesni događaj – poraz turske vojske u bitci kod Hotina 1621. godine, kada je mladi sultan Osman II. pokušao proširiti moć Osmanskog Carstva, ali je doživio slom zbog vlastite oholosti i nesloge svojih vojnika.
U središtu spjeva stoji sukob dobra i zla, slobode i tiranije. Gundulić, prožet baroknim kršćanskim svjetonazorom, prikazuje pobjedu Božje pravde nad silnicima ovoga svijeta. Osman, premda moćan, postaje žrtva vlastitog ponosa, dok poljski i kršćanski junaci predstavljaju hrabrost, čestitost i vjeru u Božju volju.
Jedan od najpoznatijih dijelova epa jest pohvala slobodi („O liepa, o draga, o slatka slobodo“), u kojoj pjesnik izražava duboku domoljubnu i moralnu poruku. U toj pjesničkoj viziji sloboda nije samo politička, nego i duhovna vrijednost koja čovjeka čini istinski čovjekom.
Ep je pisan u osmercima s rimom, a odlikuje ga bogata metaforika, barokni kontrasti, ritam i svečan stil. Dva su pjevanja izgubljena, ali i bez njih Osman ostaje temeljno djelo hrvatske barokne književnosti i jedno od najvažnijih nacionalnih epova koji spajaju povijesnu tematiku s moralnim uzvišenjem.
Jedan primjerak je u ponudi
