Pijanac
„Pijanac“ Mijata Stojanovića (1869.) pučka je pripovijest prerađena po I. A. Stelzigu. Moralistička priča o štetnosti alkoholizma, namijenjena širokoj javnosti. Klasični primjer prosvjetiteljske literature 19. stoljeća.
„Pijanac“ je pučka knjižica koju je 1869. godine u Zagrebu izdalo Društvo sv. Jeronima (Hrvatsko katoličko društvo za širenje pučke knjige). Autor Mijat Stojanović (1818.–1881.), poznati slavonski pedagog, etnograf i pučki pisac iz Babine Grede, prilagodio ju je prema njemačkom originalu I. A. Stelziga za hrvatske čitatelje.
Djelo je klasična moralno-didaktička pripovijest 19. stoljeća koja živo i jednostavnim pučkim jezikom prikazuje propast čovjeka i cijele obitelji zbog pijanstva. Kroz sudbinu glavnog junaka ističu se socijalne, zdravstvene i moralne posljedice alkoholizma, uz jasnu pouku o trijeznosti, radu i kršćanskim vrlinama. Stil je razgovoran, blizak narodnoj predaji i svakodnevici Slavonije, što je Stojanoviću omogućilo da dopre do širokih seljačkih slojeva.
Knjiga pripada nizu prosvjetiteljskih izdanja Društva sv. Jeronima kojima se u drugoj polovici 19. stoljeća nastojalo podići moral i pismenost hrvatskog puka te se boriti protiv raširenog društvenog poroka – alkoholizma.
Pijanac ima značajnu antikvarnu i bibliografsku vrijednost. Riječ je o rijetkoj pučkoj knjižici iz ranog razdoblja hrvatske pučke književnosti, kada su takva izdanja bila ključna za širenje pismenosti i nacionalne svijesti među seljaštvom. Većina primjeraka iz tog vremena nije sačuvana u velikom broju jer su se knjižice čitale do izderanja u selima i pučkim knjižnicama.
Primjerci u odličnom stanju izuzetno su rijetki na antikvarnom tržištu i predstavljaju traženu rijetkost za kolekcionare hrvatske knjige 19. stoljeća, posebno one povezane s ilirskim preporodom, radom Društva sv. Jeronima i pučkom prosvjetom. Ima visoku dokumentarnu i bibliografsku vrijednost za muzeje i privatne zbirke.
Jedan primjerak je u ponudi
