Bijeg

Izdanje iz 1996., priređeno prema izdanju iz 1917. godine, ponovno je aktualiziralo jedan od najvažnijih romana hrvatske književne moderne. Djelo je prvi put objavljeno 1909. godine i smatra se najboljim romanom hrvatske moderne.

Roman prati život Đure Andrijaševića, darovitog, ali emocionalno nestabilnog mladog intelektualca. Radnja počinje u vlaku kojim se Đuro vraća iz Beča u Slavoniju, a većinom je ispričana kroz njegova sjećanja, dnevničke zapise i unutarnje monologe. Čitatelj prati njegovo djetinjstvo u Senju, školovanje u Rijeci i Beču, studentske dane, ljubavne veze (Zora, Vera), financijske i egzistencijalne krize te konačno život provincijskog profesora u Senju.

Nehajev majstorski prikazuje defabularizaciju – radnja je sporija, a naglasak je na psihološkoj analizi, stanju svijesti i unutarnjim sukobima glavnog junaka. Đuro je tipičan suvišni čovjek moderne: talentiran, osjetljiv, pun ideala, ali nesposoban suočiti se sa stvarnošću malograđanske sredine, financijskim problemima i društvenim očekivanjima. Njegov bijeg od stvarnosti (u alkohol, književnost, ljubav ili provinciju) završava tragično – propadanjem i potpunom nemoći.

Djelo sadrži jake autobiografske elemente (Nehajev je, poput Đure, studirao u Beču, živio u provinciji i nosio se s unutarnjim krizama). Kombinira socijalnu kritiku, psihološku dubinu i modernu tehniku pripovijedanja (monolozi, pisma, dnevnik). Kritika ga često uspoređuje s djelima Turgenjeva, Flauberta i Gončarova (Oblomov).

Danas se Bijeg smatra klasičnom lektirom i jednim od najreprezentativnijih djela koje prikazuje krizu intelektualca na prijelazu 19. u 20. stoljeće u hrvatskom društvu. Nehajev (1880.–1931.) ovim je romanom ostavio dubok trag kao istaknuti predstavnik hrvatske moderne – novelist, dramatičar i kritičar.