Dnevnik o Čarnojeviću

Dnevnik o Čarnojeviću izdavači odbijaju objaviti u cjelini i predlažu piscu da izdvoji nekih pet tabaka iz ogromnog rukopisa. U hotelu "Pariz" Crnjanski nasumice odabire dijelove teksta, ostalo spaljuje. Kasnije je Vinaver ispremetao poglavlja i knjiga je tako objavljena. Zbog toga, a i zbog činjenice da je ovaj roman lirski, ne može se govoriti o fabuli. Roman počinje opisom i razmišljanjem o ratu Petra Rajića u kome se vidi besmisao rata kao i "indiferentni stav glavnog junaka" (kako kažu neki kritičari). Od tog pakla se udaljava razmišljajući o djetinjstvu, majci i periodima bolesti koji mu, kako kaže, "behu najlepši doživljaji". Sjeća se majčine smrti i njegove ženidbe ubrzo nakon toga, koju su ugovorile njegove tetke i žene iz mjesta. Njegova žena, puna života i strasti, bila je previše za ratom izmučenog čovjeka. Njegova bolest se pogoršala i on odlazi na liječenje u Krakov. Tu upoznaje još ženu koja mu pruža samo čulnu ljubav. Emocije on traži i pronalazi u liku jednog sumatraiste, Čarnojevića, koji je okrenut prirodi, nebu, i koji smatra da sve stvari stoje u vezi. Tekst o Čarnojeviću koji zauzima najkraći dio romana, predstavlja centralni njegov dio i objašnjava smisao čovjekovog života, daje razlog čovjeku da živi, te izražava osnovu poetike Miloša Crnjanskog, tzv. "sumatraizam". Rajić se vraća iz sanatorijuma sa shvaćanjem da je sreća u lišću (prirodi ), utjeha u nebu i odlukom da će smrt dočekati smiješeći se.