
Oblomov
"Oblomov" prati plemića Ilju Iljiča Oblomova, čovjeka dobrog srca ali paraliziranog lijenošću i pasivnošću. Njegova nesposobnost da djeluje razara mu život, ljubav i budućnost, suprotstavljajući ga aktivnom prijatelju Štolcu.
"Oblomov" Ivana Gončarova jedan je od ključnih romana ruske književnosti 19. stoljeća i duboka studija karaktera te društvenih proturječnosti carskog doba. Glavni junak, Ilja Iljič Oblomov, plemić je koji gotovo cijeli roman provodi u svom stanu, uronjen u neprekidnu apatiju i odugovlačenje. Njegova pasivnost nije tek osobna mana, nego simbol šire društvene tromosti i propadanja staleža kojem pripada. Oblomov je blag, emotivan i idealističan, ali nesposoban pretočiti bilo koju misao u akciju.
Roman suprotstavlja Oblomova njegovu suprotnost – energičnom i praktičnom prijatelju Andreju Štolcu. Dok Štolc predstavlja napredak, rad i modernizaciju, Oblomov utjelovljuje nostalgiju za patrijarhalnim, zastarjelim načinom života. Posebnu emocionalnu snagu romanu daje Oblomovljev odnos s Olgom Iljinom, čija ljubav postaje test njegove sposobnosti da se promijeni. Međutim, njegova priroda i okolnosti pobjeđuju želju za napretkom, pa se povlači u sigurnost rutine i statičnog života.
Gončarov koristi humor, psihologiju i društvenu kritiku kako bi prikazao unutarnji svijet junaka rastrgnutog između želje i nemoći. "Oblomov" je istovremeno tragičan i nježan portret čovjeka koji ne može pobijediti vlastitu prirodu, ali i metafora čitave epohe na rubu transformacije.
Jedan primjerak je u ponudi





