Ilja Iljf

Ilja Ilf (rus. Илья Ильф), rođen kao Ilja Arnoldovič Fajnzilberg, bio je sovjetski pisac, novinar i satiričar; rođen je 15. oktobra 1897. godine u Odesi, a preminuo 13. aprila 1937. u Moskvi. Najpoznatiji je po književnoj saradnji sa Jevgenijem Petrovim, sa kojim je stvorio neka od najpopularnijih satiričnih dela ruske književnosti 20. veka.

Nakon završetka tehničke škole, radio je razne poslove i započeo književnu karijeru pišući pesme, humorističke tekstove i novinske članke. Godine 1923. preselio se u Moskvu, gde se zaposlio u listu Gudok, poznatom po satiričnom sadržaju. Tamo je upoznao brojne pisce i razvio prepoznatljiv stil koji odlikuju duhovitost, ironija i kritika društvenih apsurda.

Prekretnica u njegovoj karijeri bila je saradnja sa Jevgenijem Petrovim. Njihov prvi zajednički roman, Dvanaest stolica (1928), prati avanture snalažljivog prevaranta Ostapa Bendera dok traga za dragocenostima sakrivenim u jednoj od dvanaest stolica. Roman je postao klasik sovjetske humorističke i satirične proze.

U nastavku, Zlatno tele (1931), Ostap Bender se ponovo pojavljuje kao protagonista groteskne priče o bogatstvu, pohlepi, birokratiji i protivrečnostima sovjetskog društva. Ilf i Petrov su takođe napisali satirične cikluse Neobične priče iz života grada Kolokolamska (1928) i Hiljadu i jedan dan, ili Nova Šeherezada (1929).

Nakon putovanja po Sjedinjenim Državama 1935. i 1936. godine, objavili su putopis Jednospratna Amerika (1937), u kojem prikazuju američko društvo, svakodnevni život i kulturu kroz humor i oštroumna zapažanja.

Ilf je takođe bio strastveni fotograf. Umro je od tuberkuloze u 39. godini života.

Njegov književni opus odlikuju oštra satira, upečatljivi likovi, jezička inventivnost i kritika ljudske lakovernosti, korupcije i birokratije. Zajedno sa Petrovim, ostavio je neizbrisiv trag u ruskoj književnosti, a njihova dela i danas privlače čitaoce svojim duhom i društvenom aktuelnošću.