Ilja Iljf

Ilja Iljf (rus. Илья Ильф), pravim imenom Ilja Arnoldovič Fajnzilberg, sovjetski je književnik, novinar i satiričar, rođen 15. listopada 1897. u Odesi, a preminuo 13. travnja 1937. u Moskvi. Najpoznatiji je po književnoj suradnji s Jevgenijem Petrovom, s kojim je stvorio neka od najpopularnijih satiričnih djela ruske književnosti 20. stoljeća.

Nakon završetka tehničke škole radio je različite poslove, a književnu djelatnost započeo je pisanjem pjesama, humorističnih tekstova i novinskih članaka. Godine 1923. preselio se u Moskvu, gdje se zaposlio u listu Gudok, poznatom po satiričnim prilozima. Ondje je upoznao brojne književnike i razvio prepoznatljiv stil obilježen duhovitošću, ironijom i kritikom društvenih apsurda.

Presudan trenutak njegove karijere bila je suradnja s Jevgenijem Petrovom. Njihov prvi zajednički roman, Dvanaest stolica (1928.), prati pustolovine domišljatog prevaranta Ostapa Bendera, koji traga za draguljima skrivenima u jednoj od dvanaest stolica. Roman je postao klasik sovjetske humoristične i satirične proze.

U nastavku, Zlatno tele (1931.), Ostap Bender ponovno se pojavljuje kao junak groteskne priče o bogatstvu, pohlepi, birokraciji i proturječjima sovjetskog društva. Iljf i Petrov napisali su i satirične cikluse Neobične priče iz života grada Kolokolamska (1928.) te Tisuću i jedan dan ili Nova Šeherezada (1929.).

Nakon putovanja Sjedinjenim Američkim Državama 1935. i 1936. objavili su putopis Jednokatna Amerika (1937.), u kojem humorom i pronicljivim opažanjima prikazuju američko društvo, svakodnevicu i kulturu.

Iljf je bio i strastveni fotograf. Preminuo je od tuberkuloze u 39. godini života.

Njegovo književno nasljeđe obilježavaju britka satira, živopisni likovi, jezična inventivnost i kritika ljudske lakovjernosti, korupcije i birokracije. Zajedno s Petrovom ostavio je neizbrisiv trag u ruskoj književnosti, a njihova djela i danas privlače čitatelje svojom duhovitošću i društvenom aktualnošću.