Pile na ražnju

U vrtlogu Napoleonovih ratova, četrdesetogodišnji seljak Matija Pila dezertira iz bitke kod Marenga 1800., bježi u Korušku i pridružuje se akrobatama, tražeći slobodu u skokovima. Progoni ga sjećanje na ljubav La Tournesse; pod lažnim imenom Luigi Sevastiano traži utočište na dvorcu grofa Valdštejna kod Litomyšla, ali propadne na vježbi Don Juana – hlače mu padnu – i bježi k piaristima kod patra Prosperea. Tu razgovara s duhovima, Bogom i lutkama koje šapću o njegovoj razbijenoj duši, ukrade ih i nastavi lutati kao vječni rob kaosa.

Vraća se kući: brat Lukaš, pohlepan pijanac koji zlostavlja pastorku Barbaru, sumnjiči ga zbog nasljedstva. Matija se poveže s njom, odvodi je od nasilja sa sobom i lutkama. Putuju i zarađuju nastupima, ali Barbara umre pri porođaju, ostavljajući mu sina. Matija postaje skitnica, lutke oživljavaju otkrivajući dubine uma; nabavi lažnu putovnicu (Ondřej Serenus), ali ga vrate u vojsku za Slavkov 1805. – Francuzi pobiju lutke, miješajući svjetove. Umire u slami, okružen duhovima, sa žudnjom za slobodom u malim trenucima.

Matija je antivheroj, žrtva vrtloga koji lomi čovjeka protiv velikih sila (Napoleon kao okvir totalitarizma). Šotola slavi bijeg u unutarnji svijet: razgovori ismijavaju vjeru i slave snagu u samopouzdanju. Priča miješa uzvišeno i grubo, stvarno i maštovito u kružnoj priči od 33 poglavlja, punoj ironije. Poput Kafke i Hrabala, Šotola upozorava na obmane vlasti i moći.