Priče iz davnine

„Priče iz davnine“ su zbirka bajki koje spajaju elemente slavenske mitologije, narodnih priča i autorove mašte. Svaka je priča smještena u imaginarni svijet prepun čudesnih stvorenja, mitoloških likova i moralnih pouka. Iako inspirirane narodnom tradicijom, priče su originalne, jedinstvenih zapleta i likova.

Glavne priče u zbirci: "Šuma Striborova" - Priča o mladiću koji se ženi zlom djevojkom, a njegova majka ga uz pomoć čudesnih bića iz Šume Striborove pokušava osloboditi zle čini. Tematizira izbor između prolaznog zadovoljstva i trajne sreće.

"Regoč" - Priča o divu Regoču i djevojčici Kosjenki, koji zajedno putuju i istražuju svijet. Priča naglašava snagu prijateljstva i potrebu za razumijevanjem između različitih svjetova.

"Jagor" - Priča o dječaku Jagoru koji se suočava s iskušenjima dok pokušava pronaći pravdu i sreću.

"Sunce djever i Neva Nevičica" - Bajka o ljubavi princeze Neve i Sunca, sa motivima žrtve i ljubavi.

"Kako je Potjeh tražio istinu" - Potjeh je dječak koji kreće na put da pronađe istinu, ali se suočava s unutarnjim dilemama i iskušenjima.

"Lutonjica Toporko i devet župančića" - Priča o dječaku Lutonjici i njegovoj čudesnoj pustolovini s devet malih pomagača.

"Bratac Jaglenac i sestra Rutvica" - Priča o borbi brata i sestre protiv zla uz pomoć čudotvornih moći i vjernosti.

Ivana Brlić-Mažuranić oslanjala se na slavensku mitologiju, uključujući motive bogova, duhova i drugih mitoloških bića. Priče često istražuju univerzalne teme kao što su ljubav, žrtva, istina, pravda i prijateljstvo. Njezin stil pisanja je poetičan, bogat arhaičnim izrazima i opisima koji dočaravaju čaroban svijet.

“Priče iz davnine” prevedene su na mnoge jezike i postale dio svjetske književne baštine. Ivana Brlić-Mažuranić dva je puta bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost, što govori o njezinu značaju ne samo u hrvatskoj, već i u svjetskoj književnosti.