
Ono o čemu se ne može govoriti
Roman je napisan kao autobiografija jer je za Nezirovića pisanje isceliteljski posao: leči, leči rane i olakšava dušu, ali je i način da otvoreno kaže društvu sve što ga prati.
Roman je podeljen na dva dela – prvi deo se bavi predratnim i ratno detinjstvom, a drugi opisuje situaciju u posleratnoj Bosni. Između ova dva dela nalaze se dva Elvedina – Elvedin kao dete i Elvedin kao odrasla osoba koji piše knjigu. Iako nas životni tok vodi od detinjstva do odraslog doba, Elvedin piše svoju knjigu retrospektivno, jer su to teme o kojima nije mogao da govori još od svog dalekog detinjstva. One su takođe njegove bolne tačke koje želi da pročisti i konačno im dozvoli da zacele.
One copy is available





