Knjiga o travama
Ova knjiga mađarskog klasika Sándora Máraija je poput starih knjiga o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja poput: što treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog.
U ovoj knjizi nalazimo 202 maksime/minijaturna eseja u kojima autor iznosi svoja razmišljanja o čovjekovoj prirodi i svijetu koji ga okružuje, oblikovane najčešće kao izravne filozofsko-moralne pouke čitatelju. Sam autor na početku knjige naznačuje njezinu svrhu: „Ovo nije znanstvena knjiga, već je poput onih iz kojih se podučava u osnovnoj školi. Onaj tko ju je napisao ne poznaje bezuvjetnu istinu i često griješi u pojedinostima. Jer je čovjek. Ali traga za bezuvjetnom istinom i ne stidi se ako griješi u pojedinostima. Jer je čovjek. Takva će dakle biti ova knjiga – kao stare knjige o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja što li treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog. A onaj tko zna bolje neka bolje i kaže.“
Knjiga ne govori o idejama i junacima, već o onome što je u vezi s čovjekom. Njen pisac učeći želi podučiti bližnje, učeći od starih, iz knjiga, preko njih iz ljudskoga srca, iz nebeskih znakova. Želi prenijeti elementarne spoznaje, odnosno temeljne istine ljudskoga života. Djelo napisano 1943. Sándor Márai posvetio je Epiktetu, svom dragom Marku Aureliju, Montaigneu i svim stoicima, od kojih je učio o moći, dobroj volji i životu bez straha.
Jedan primjerak je u ponudi
