
Filmska trilogija
Umetnička kreativnost ovog poznatog švedskog reditelja, obeležena pre svega njegovim filmskim izrazom, podsetila nas je i ovim izdanjem na autorove spisateljske sklonosti.
To je pisani predložak za filmsku trilogiju - 1. „Kao u ogledalu“ (1961) - Fokusira se na mladu ženu (Harijet Anderson) koja pati od šizofrenije i njenu porodicu tokom letnjeg odmora na izolovanom ostrvu. Film istražuje granicu između ludila i religiozne vizije. 2. „Pričasnici“: (1963) - Prati sveštenika (Gunar Bjornstrand) u maloj seoskoj zajednici koji doživljava duboku krizu vere dok se suočava sa tišinom Boga i sopstvenom emocionalnom prazninom. 3. „Tišina“ (1963) - Radnja prati dve sestre i sina jedne od njih u stranom, nepoznatom gradu uoči izbijanja rata. Film se bavi potpunim slomom komunikacije i fizičkom i psihološkom izolacijom. Sva tri filma povezuje zajedničko pitanje - razmišljanje o postojanju vrhovnog bića ili krajnjeg smisla, ili Boga kao odsustva ili prisustva. Preveo sa švedskog i napisao Tomislav Ladan. U svom pogovoru, on ne samo da analizira aspekte filma, već i duboko zalazi u Bergmanovu metafiziku i ontološku nesigurnost likova. Njegov prevod se smatra odličnim jer uspeva da prenese hladnu, ogoljenu atmosferu Bergmanovih dijaloga i didakticizma. Ladan naglašava da Bergman koristi film kao sredstvo za istraživanje „religijskih pitanja bez religioznih odgovora“.
Jedan primjerak je u ponudi



