Justine ili nedaće kreposti
Roman prati mladu, kreposnu Justine koja, nakon gubitka roditelja, bježi iz samostana i trpi niz strašnih zlostavljanja, silovanja i poniženja jer odbija zločin i porok. Krepost je kažnjena, porok nagrađen.
Roman markiza de Sadea, prvi put objavljen anonimno 1791. u Parizu (kasnije proširene verzije 1797. i 1801.), jedno je od najkontroverznijih djela svjetske književnosti. Glavna junakinja Justine (koja se predstavlja kao Thérèse) je mlada, lijepa, pobožna i naivna djevojka koja, nakon smrti roditelja i gubitka imovine, napušta samostan i pokušava živjeti pošteno i kreposno.
Roman je strukturiran kao niz Justineinih nesreća: bježeći od zla, pada u ruke razbojnika, lopova, sadističkih plemića, korumpiranih svećenika, pseudoznanstvenika i tirana koji je siluju, muče, ponižavaju i koriste za svoje perverzne užitke. Svaki put kad pokuša pomoći drugima ili se osloni na moral, vjeru i pravdu, biva još okrutnije kažnjena. Nasuprot njoj stoji njezina sestra Juliette (u kasnijem romanu Juliette ili blagostanje poroka), koja bira put poroka i zločina te postiže bogatstvo i moć.
Sade kroz filozofska rasprave likova (ateistički, nihilistički, materijalistički monolozi) iznosi radikalnu kritiku kršćanskog morala, providnosti i društvenih normi: krepost je slabost, priroda je amoralna i promiče jakog nad slabim, a Bog ne postoji ili je okrutan. Djelo je filozofski pornografski traktat – eksplicitno opisuje nasilje, incest, sodomiju, mučenje i druge ekstremne scene kako bi ilustrirao tezu da je porok nagrađen, a krepost osuđena. Objavljeno u vrijeme Francuske revolucije, roman je izazvao skandal, doveo do Sadeova ponovnog uhićenja i utjecao na kasniju književnost (romantizam, egzistencijalizam, nadrealizam).
Danas se smatra ključnim djelom za razumijevanje sadizma (pojam izveden od Sadeova imena), ali i duboke kritike hipokrizije društva i religije. Zbog eksplicitnosti, nije za svakoga – upozorenje na nasilje i seksualne perverzije.
Jedan primjerak je u ponudi
