Posljednja bitka
Cornelius Ryan, irsko-američki novinar i povjesničar, poznat po Najdužem danu, u Posljednjoj bitci (1966) pruža dramatičan, svjedočenjima utemeljen portret Bitke za Berlin – posljednje ofanzive Drugog svjetskog rata u Europi.
Knjiga, bazirana na 300 intervjua s preživjelima (vojnicima, civilima, vođama), secira kaos, hrabrost i užas od 16. travnja do 2. maja 1945., kada Crvena armija pod Žukovom i Konevom osvojila Hitlerov glavni grad, zapečativši njemačku kapitulaciju.
Ryan prepliće perspektive: sovjetski vojnici u napadu preko Odre, gdje su izgubili 80.000 ljudi u sedam dana; njemački branitelji – mladi Hitlerovi regruti, SS jedinice i improvizirane milicije Volksturma – koji su se borili u ruševinama, pod bombardiranjima i gladi. Hitler u bunkeru, opsjednut samopouzdanjem u "čudo" i optužujući "izdajnike", diktira oporuku, ženi se Evom Braun i izvršava samoubojstvo 30. travnja, dok Goebbels slijedi njegov primjer.
Berlinežani u podrumima, silovanja žena (procjene 100.000 slučajeva), izgladnjela djeca i oslobođeni logoraši koji se pridružuju borbi. Ryan ističe ironije – američko-sovjetsko spajanje na Elbi, Churchillov strah od komunizma – i humani trošak: 1,5 milijuna mrtvih i ranjenih, Berlin u pepelu.
Stil je novinarski živ, dinamičan, s mapama i fotografijama, bez suhoparnosti. Knjiga, bestseler s tri milijuna prodanih primjeraka, gleda na rat iz humane perspektive, podsjećajući da su "posljednju bitku" ispisali obični ljudi u vatri i tami. Inspirirala film Pad Berlina i seriju The Last Battle.
Jedan primjerak je u ponudi
