Starohrvatska seoska zajednica
U svom delu Starohrvatska seoska zajednica (1957), Miho Barada analizira društvenu i agrarnu organizaciju ranosrednjovekovnih hrvatskih sela, njihove institucije, vlasničke odnose i zajedničko zemljište na osnovu originalne građe.
Najvažnije i životno delo Don Mihe Barade (1889–1957), istaknutog hrvatskog istoričara, paleografa, arheologa i sveštenika. Knjiga predstavlja temeljno naučno istraživanje organizacije starohrvatskog društva u ranom srednjem veku, sa posebnim naglaskom na seosku zajednicu kao osnovnu društvenu jedinicu.
Barada detaljno proučava strukturu starohrvatskog sela: oblik vlasništva nad zemljom (zajedničko i individualno), oblike upravljanja, porodične zadruge, seoske starešine, pravne običaje i odnose između seljaka i plemstva. Na osnovu latinskih dokumenata, kartulara i drugih srednjovekovnih izvora, rekonstruiše kako je seoska zajednica funkcionisala pre i posle naseljavanja Hrvata, i kako se razvijala pod uticajem feudalizacije.
Delo je napisano preciznim, dokumentovanim stilom karakterističnim za Baradu – eruditskim, ali jasnim. Predstavlja značajan doprinos razumevanju ranih feudalnih društvenih odnosa u Hrvatskoj i širem južnoslovenskom prostoru. Objavljena je godine Baradine smrti (autor je preminuo dok je završavao lekturu) i ostaje fundamentalno referentno delo za sve one koji se bave hrvatskom srednjovekovnom istorijom, agrarnim odnosima i društvenom organizacijom.
Sa 186 stranica stručne analize, knjiga je i dalje nezaobilazno delo u hrvatskoj istoriografiji. Cenjena je zbog svoje temeljnosti, kritičkog pristupa izvorima i važnosti tema koje obrađuje – od zadrugarstva i seoske samouprave do procesa feudalizacije. Predstavlja krunu Baradinog naučnog opusa i važan kamen u mozaiku razumevanja drevnog hrvatskog društva.
Jedan primerak je u ponudi
- Tragovi patine
