Esejistika i dnevnici

99 varijacija: eseji i zapisi

Kolaž Krležinih promišljanja o kulturi, umjetnosti, politici i ljudskoj prirodi. Kroz kratke, oštre i stilski raznolike zapise autor sažima osobnu i intelektualnu bilancu, krećući se između autobiografskog i polemičkog tona.

Afrička legenda

Kolja Mićević, pjesnik i prevoditelj velikog ugleda, stvorio je žanrovski neodređenu, ali izazovnu i lijepo napisanu esejističku prozu u kojoj progovara o svojim duhovnim, intelektualnim i životnim iskustvima.

A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti

Spomen-zbornik objavljen 1934. godine u nakladi Ljube Wiesnera (Wiesnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski predvodi je Antun Barac, a surađuju Milan Ogrizović, Tin Ujević, Ljubo Weisner i drugi hrvatski književnici i kritičari.

Antidnevnik prisjećanja: Pogled unatrag i unaprijed

Vladimir Devidé, hrvatski matematičar, japanolog i esejist, u Antidnevniku prisjećanja stvara intimnu, fragmentarnu autobiografiju kroz dvadesetak tekstova – eseja, priča, humornih i satiričkih članaka, putopisa, refleksija i maštarija.

Antologija radio eseja

Balzac, le roman de sa vie

Zweig u djelu Balzac, le roman de sa vie, objavljenom posthumno 1946., pruža dubok i strastven prikaz života Honoréa de Balzaca, jednog od najvećih europskih književnika. Tiskani meki uvez, djelomično neobrezan Ograničena edicija, numerirano.

Begovi su pali na tjeme (Murselove filipike)

Ova zbirka, kako stoji u podnaslovu, Murselovih filipika, izbor je priča, eseja i kolumni koje je Begović tijekom šest godina (2006.-2012.) objavljivao prije svega u Murselovom šegistanu, stalnoj kolumni Preporodovog Journala, ali i drugim novinama.

Biljke učiteljice: jedan put izlječenja - pusti da se dogodi

Od Castanedinih knjiga napisanih prije više od četrdeset godina nije se pojavila nijedna priča koja nas uvodi u šamanski svijet tolikom snagom i istinitošću poput ove knjige.

Bosna sjete i zaborava

Eseji o zemlji neiscrpnih inspiracija.

Bulletin - Pedeset godina Velikog oktobra 1917. - 1967.

U “Pedeset godina Velikog oktobra 1917.–1967.” Miroslav Krleža piše o Oktobarskoj revoluciji iz perspektive pisca koji joj je idejno blizak, ali koji se nikada nije suglasio s njezinim pretvaranjem u sustav rigidnih istina.