Bulletin - Pedeset godina Velikog oktobra 1917. - 1967.
U “Pedeset godina Velikog oktobra 1917.–1967.” Miroslav Krleža piše o Oktobarskoj revoluciji iz perspektive pisca koji joj je idejno blizak, ali koji se nikada nije suglasio s njezinim pretvaranjem u sustav rigidnih istina.
Krleža u ovom eseju polazi od činjenice da je revolucija 1917. doista otvorila prostor društvenim promjenama bez presedana — srušila je staro carstvo, dala glas radnicima, seljacima i intelektualcima bez privilegija te pokrenula globalni val nada u mogućnost pravednijeg svijeta.
Međutim, Krleža tu priču ne prihvaća kao dogmu. Njegov odnos prema Oktobru ambivalentan je: ideološki je prepoznavao progresivnu snagu revolucije, ali ga je jednako snažno iritirala svaka petrifikacija misli, svaki pokušaj da se politička ideja pretvori u neupitnu istinu. Zato esej nosi kritički ton — autor podsjeća na represiju, birokratizaciju i strah koji su u kasnijim desetljećima nagrizali izvorni revolucionarni ideal.
U prepoznatljivom, gustome stilu povezuje široke povijesne panorame s osobnim opaskama, pokazujući kako se ideje uzdižu, a zatim talože u oblike koji često proturječe vlastitim počecima. Krleža Oktobar ne slavi ritualno; on ga promatra kao povijesnu činjenicu sa snažnim emancipatorkim potencijalom, ali i kao ideološku matricu koja je, uhvaćena u vlastite obrasce, nerijetko zastranjivala.
Esej tako postaje refleksija pisca koji pripada lijevom idejnom krugu, ali odbija biti njegovom propagandnom produžetkom. Za Krležu, Oktobar je istodobno obećanje i opomena — trenutak u kojem je povijest progovorila u ime slabih, ali i primjer kako velika ideja može izgubiti ljudsko lice ako se pretvori u dogmu.
Jedan primerak je u ponudi
