
Poezija i proza
„Poezija i proza“ Frana Galovića je posthumna publikacija koja objedinjuje odabrane pesme i prozne tekstove jednog od najznačajnijih predstavnika druge generacije hrvatskog modernizma.
Galović (1887–1914), rođen u Peterancu kod Koprivnice u siromašnoj seljačkoj porodici, završio je gimnaziju u Zagrebu, studirao filologiju u Zagrebu i Pragu i radio kao profesor. Bio je član studentskog pokreta i uređivao je „Mladu Hrvatsku“. Tragično je poginuo u 27. godini u Prvom svetskom ratu u Radenkoviću u Srbiji, a sahranjen je na Mirogoju; njegova smrt ga povezuje sa „Klubom 27“.
Njegovo stvaralaštvo, obeleženo stilizovanim izrazom i dubokom lirskom melanholijom, počelo je 1907. godine dramom „Tamara“ i pesmom o Anti Starčeviću. Tokom života objavio je četiri knjige: „Četiri grada“ (pesme, 1913), „Začarano ogledalo“ (kratke priče, 1913), „Ispovijed“ (1914). Posthumno: „Z mojih bregova“ (1925). Knjiga (216 stranica) sakuplja kajkavske pesme („Kostanj“, „Jesenski veter“, „Crn-bel“) i štokavske („Čajld Harold“), kratke priče i fragmente, ističući teme večne težnje, ljubavi, čežnje za domovinom, straha od prolaznosti i elemente naučne fantastike. Pesme odišu maštom, strašću i dijalekatskim šarmom, proza - suptilnom psihologijom i fantazijom.
Galović je pionir hrvatske dijalekatske poezije, obogaćujući modernizam kajkavskim izrazom i univerzalnim nemirom. Njegovo delo, posthumno sastavljeno u 10 tomova (Benešić, 1942/43), inspiriše generacije, čineći ga trajnim nasleđem hrvatske književnosti uprkos njegovom ranom odlasku.
Više primeraka je u ponudi
Primerak broj 2
- Traces of patina
- Library stamp





