
Božji robovi
Roman „Božije sluge“ ( mađ. Isten rabjai ) je istorijsko delo mađarskog pisca Gezea Gardonija , objavljeno 1911 .
Priča se odvija u 13. veku i prati život Margarete Arpadović, ćerke ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. Nakon što je njen otac dao zavet Bogu da će, ako spase zemlju od Mongola, posvetiti svoju ćerku monaškom životu, Margareta je poslata u dominikanski manastir. Uprkos sopstvenim željama i unutrašnjim borbama, Margaret prihvata svoju sudbinu i postaje simbol duhovne posvećenosti i žrtve. Roman istražuje teme vere, dužnosti i lične slobode, predstavljajući duboku psihološku analizu glavnog lika u kontekstu srednjovekovnog društva.
Jedan primerak je u ponudi