Harikla
Čini se da se dogodilo sve što je trebalo i nije trebalo dogoditi u zbirci pjesama Ane Jurišić "Harikla", ali njezine posljedice ne isključuju iznenađenja i iznenađenja.
Jednostavnost koja se u jeziku ogleda s pretpostavkama, sumnjama i otkrićima. Tko sam ja?, ili što je moje Drugo?, nije samo usputno pitanje, ili izgovor za narativne dionice u kojima se sluti priča o gubitku i naknadi za ono što je život mogao biti. Ali upravo se u tom međuprostoru nadoknađuje višak (ili manjak) koji se upisuje i briše da bi se dosegla cjelovita slika: postojanja, ako se tako jednostavnom riječju može opisati nelagoda i strast svakodnevnog. Pjevanje u svakodnevnom: od govora prošloga o budućem, i obrnuto, prošla budućnost kao sagledavanje vlastite pripadnosti gramatičkim i mnogim drugim odrednicama i znacima: žensko / muško; vanjsko / unutarnje; vidljivo / nevidljivo; predmetno / apstraktno.
Jedan primerak je u ponudi
