Jarčeva pjesma

Jarčeva pjesma

Konstantin Vaginov

Riječ je o Peterburgu početkom 20-ih godina prošlog stoljeća, vremenu kada kultura i svakodnevni život još uvijek pokazuju nekakvo “normalno” stanje.

Okvir romana Jarčeva pjesma (1928) organizira autor koji povremeno upada u pripovjedni tijek i daje na znanje tko drži sve konce u ruci. No on nije i biografski autor teksta, tj. ne predstavlja Konstantina Vaginova, nego je konstrukcija, proizvod nepoznatog pjesnika kojeg su znali samo u uskom krugu ljubitelja poezije. Tu je i znanstvenik Teptjolkin, koji noću radi na svojem životnom djelu Hijerarhija smislova, Miša Kotikov, skupljač građe o tragično stradalom pjesniku Zaeufratskom, Kostja Rotikov, stručnjak za barok, raskošni i luckasti stil, Marija Petrovna Dalmatova, poremećeni pjesnik Septembar, Nataša Golubec i još neki. Družina je to koja ne može prihvatiti revolucijom i ratom opustošeni Petrograd, već sanja o preporodu negdašnjih kulturnih vrijednosti na otoku usred pustoši. Nažalost, postojeća, banalna stvarnost nedostojna je tako zahtjevnog i plemenitog čina. Stoga članovi kružoka, suočeni s novom društveno-političkom situacijom, polako odustaju od realizacije ideala helenizma u gradu koji svojim ruševinama podsjeća na stari Rim. Na kraju se spušta zastor. Predstava je gotova. Nema više. Autor zajedno sa svojim junacima izlazi na scenu i klanja se. Slagari slažu knjigu. Kad su složili pola Jarčeve pjesme, autor sa svojim pravim prijateljima izlazi iz kavane u divnu petrogradsku proljetnu noć koja podiže duše nad Nevom, nad dvorcima i crkvama, u šuštavu noć koja pjeva kao vrt, kao mladost, i leti poput strijele, u noć koja je, kako kaže Vaginov, za njih već proletjela. Piščeva je poruka dakle da u realnosti nema mjesta za duhovne stvari, pogotovo ne za one iz prošlih vremena. Jedino mjesto na koje se može “presaditi” elitna kultura jest zagrobna sfera, vječnost koju kreira umjetnik. Umjetnost je, kao što tumači Vaginov, borba za drugi svijet, odnosno prebacivanje ljudi iz praznine neposredne stvarnosti u puninu boljeg i dugovječnijeg postojanja. Umjetnost je dakle jarčeva pjesma, što bi u prijevodu značilo – tragedija.

Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Irena Lukšić
Ilustracije
Stanko Abadžić
Dimenzije
20 x 13 cm
Broj strana
184
Nakladnik
Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2017.
 
Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
Jezik: Hrvatski.
ISBN
978-9-53260-272-2

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Nekorišteno
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Carev glasnik

Carev glasnik

Verne
Jules Verne
Tehnička knjiga, 1952.
Srpski. Latinica. Broširano.
Knjiga se sastoji od dva toma
5,64
Majstori

Majstori

Vincent Šikula
Mladost, 1980.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
3,33
Život bez muke

Život bez muke

Predrag Čudić
Narodna knjiga, 1987.
Srpski. Latinica. Broširano s ovitkom.
5,99
U registraturi 1-2

U registraturi 1-2

Kovačić
Ante Kovačić

Roman U registraturi ključno je djelo Ante Kovačića i najznačajniji roman hrvatskoga realizma. Tiskan je u nastavcima u časopisu Vijenac te objavljen kao knjiga 1911.Ovaj klasik hrvatske književnosti ocrtava potresnu sliku našeg društva na kraju 19.st.

Školska knjiga, 1974.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
Knjiga se sastoji od dva toma
6,44
Tvorac grada

Tvorac grada

Buck
Pearl Buck
Rad, 1971.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
3,99
Prvo nebo: Priča o dvoglasnoj fugi

Prvo nebo: Priča o dvoglasnoj fugi

Mario Fortunato

Mario Fortunato, godinama jedan od najkontroverznijih protagonista talijanskog javnog života, trenutačno osporavani direktor Talijanskog instituta za kulturu u Londonu svoj je prvi roman Prvo nebo objavio 1990. godine.

Algoritam, 5003.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
6,244,68