Idile i sjećanja

"Najljepše je Gjalski opisao dobroćudne zagorske plemiće koji vidješe četrdesetosmu, bana Jelačića i grofa Draškovića. Od svih živih hrvatskih pisaca on je najhrvatskiji, najtipičniji. Iako mu je posmatranje realistično, njegov je senzibilitet romantičan..." - A. G. Matoš

Gjalski, pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić, bio je istaknuti hrvatski književnik i pripovjedač, čije je djelo obilježeno romantičnim i realističnim prikazima. Zbirka "Idile i sjećanja" sastoji se od proznih tekstova u kojima Gjalski s puno nostalgije i emocija opisuje život hrvatskog plemićkog sloja u ruralnom Zagorju.

Svojim pričama Gjalski evocira prošla vremena, s posebnim naglaskom na nekadašnji život plemića, čiji je utjecaj u njegovo vrijeme već na opadanju. Ove su priče svojevrsne ode plemstvu i njihovom načinu života koji se polako gubi.

Veliku ulogu u knjizi ima opis zagorske prirode i krajolika, često kao simbol prolaznosti i ljepote koja postoji unatoč društvenim promjenama. Gjalski koristi emocionalno nabijene priče kako bi opisao unutarnji svijet svojih likova, koje karakterizira osjećaj nostalgije i melankolije zbog nestanka jednog svijeta. Iako s ljubavlju piše o prošlosti, kroz te priče Gjalski suptilno kritizira zaostalost i stagnaciju hrvatskog plemstva koje se nije uspjelo prilagoditi novim društvenim prilikama.

Gjalski se u ovoj zbirci služi bogatim, slikovitim jezikom i pomno prikazuje emocije likova, stvarajući istovremeno melankoličnu i dirljivu atmosferu.