Iza srca, grad kupina

Pjesnički rukopis Iza srca, grad kupina geografsko je i simboličko putovanje urbanim i ruralnim prostorima, putovanje kroz koje se potražuju nove mogućnosti identiteta i svijesti, ljubavi i ženske slobode. Zbirka sadrži tri povezana ciklusa, Kazaljke za crveno, Dat ću ti svoje oči te Boja rubova i dugog putovanja kući, koja najavljuju ili zaokružuju lirske crtice u kojima dolazi do prelaženja granica, do probijanja nevidljivih membrana nakon kojih slijede tihe, suptilne promjene u biću. Lirska junakinja konstantno preispituje svoje mjesto u svijetu, istovremeno propitujući i značaj poezije same. Tako, primjerice, u potresnoj pjesmi Prema zvijezdama, koja predočava jednu od tragičnih seoskih sudbina, postavlja sudbonosno pitanje Otići pospremati drva kod susjede, ili napisati pjesmu. Problem je pisanja, dakle, utkan u pitanje identiteta, koji se u ovome pjesničkom rukopisu potražuje upravo na putu, u kretanju, upoznavajući različite lokacije te spoznajući vlastite ograničenosti i manjkavosti slobode. Upravo u pitanjima i neobičnim poantama pronalazi se vlastiti glas, primjerice, kada se lirska protagonistica pita: Mogu li satovi biti voljeni?, poistovjećujući vlastito lice s mehanizmom sata, s onim koje neprestano bilježi i ukazuje na poroznost ljudskih sudbina. Pritom u promatranju i razlučivanju svakojakih vanjskih i unutarnjih krajolika boje postaju mjesta značenjskih uporišta i upozorenja, kao što su to svjetla gradskih semafora ili zlatna boja iz Klimtovih slika. Boje i zvukovi grada i prirode, kao i tišine samotnosti te kontemplacije tako su punktovi iz kojih izviru mnogobrojne nijanse osjećajnosti ove poezije. Najvažniji uvidi stižu pak iz zenovskih, apersonalnih refleksija, u kojima se pronalazi istovjetnost u različitosti, istovremenost u raznovremenosti. Iza srca, grad kupina pjesnički je rukopis koji, ispreplićući boje i linije različitih lokaliteta, ljudskih tragova i zakona prirode, svjedoči o čudnovatoj povezanosti, ali i relativnosti svega što nas okružuje.