Plavi kaputić

Plavi kaputić

Mladen Kušec

Plavi kaput je i Kušecova priča o devojci, mlađoj od Donatele, ali isto tako pričljivoj i punoj duha.

Devojčica Ivančica, zvana i Plavi kaput (po plavom mantilu koji strastveno želi), i njen komšija Spavalo (penzionerka koja voli dugo spavanje) vode iscrpne ali dinamične razgovore u dvorištu svoje zgrade. Njihovi razgovori su o svakodnevnim dečijim brigama, ali i o tome koliko se odrasli menjaju i postaju nedosledni sami sebi i komplikuju ono što je u očima dece vrlo jednostavno može da objasni i razreši: „...nemam nikoga ovde. - Zašto? - Tako je, desilo se. - I tebi jesi li sam - Da, i ja sam sam. – Zašto, kad si odrastao?.... U „Plavom mantilu” akcenat je na potrebi dece za roditeljima i njihovom pažnjom, što se može iskazati vidom, dodirom i/ili rečima: „I plavi kaput je bio strašno sam. Ujutro su i mama i tata otišli ​​na posao. Dok je baka bila živa, nemati mamu i tatu nije bilo strašno. Ali pošto babe nema...I u plavom mantilu, Kušec daje kratke, precizne opise, ali skromnije nego kod Donatele. Čitanje o Plavom kaputića, saznaje se da „...Iz žbuna koji raste uz samu ogradu mog dvorišta, odjednom je provirila kovrdžava bebina glavica...reću ti da je mali polako izašao iz žbuna i kao mače se popela na trešnju..." Isto važi i kada se pominju njena osećanja "...Bilo je očigledno da joj je neprijatno, ali je detetova radoznalost bila toliko jaka da joj se nije moglo odupreti. , pa evo je, zaboravila je na strah i prihvatila moju ponudu..." "...Plavi mantil je usamljen i tužan... Kada bi zaspao, Plavokot bi uvek sanjao. Bila je to velika sreća i radost...“ U jednom delu pripovedač opisuje sebe kada je bio mali „...Bio jednom dečak Tomislav. Ime mu je bilo kraljevsko, ali i sam je bio siromašan, nije mogao biti siromašniji... A bio je veoma pametan dečak... Tomica je danima i satima tražio detelinu i razmišljao o zanimljivim i dalekim gradovima i zemljama. .. Dečak je bio sitan, plave kose i podignutog nosa, nije bio viši od najmanjeg žbuna na proplanku. Ko zna kako, ali ljudi su saznali za dečaka koji sanja najlepše snove na svetu... U jednom delu je opisan i drug iz detinjstva „...Zato što sam imao prijatelja koji se zvao Hrvoje...Njegov plave oči, ljuskav nos, prljave, radne ruke, pocepane cipele sa pohabanim štiklama...“

Editor
Vera Barić
Illustrationen
Diana Kosec Bourek
Titelseite
Diana Kosec Bourek
Maße
21 x 16,5 cm
Seitenzahl
101
Verlag
Mladost, Zagreb, 1982.
 
Latein Schrift. Hardcover.
Sprache: Kroatisch.

Angeboten wird ein Exemplar

Zustand:Gebraucht, in ausgezeichnetem Zustand
Nachteile/Unannehmlichkeiten:
  • Pečat biblioteke
Zum Warenkorb hinzugefügt!
 

Interessieren Sie sich für ein anderes Buch? Sie können das Angebot über unsere Suchmaschine suchen und finden oder Bücher nach Kategorien durchsuchen.

Diese Titel könnten Sie auch interessieren

Dobar dan!

Dobar dan!

Mladen Kušec

Ilustracije za ovu knjigu uradili su učenici osnovnih škola: Sedmi maj - Vrbovec, I. Gojak - Karlovac, Sedam sekretara SKOJ-a - Zagreb, Krešo Rakić - Zagreb, Crveni oktobar - Zagreb, Marijan Grozaj - Ivanić-Grad, Siget - Zagreb.

Mladost, 1970.
Kroatisch. Latein Schrift. Hardcover.
3,16
Posljednji Mohikanac

Posljednji Mohikanac

James Fenimore Cooper

Poslednji Mohikanac je istorijska romansa koju je napisao Džejms Fenimor Kuper 1826. To je druga knjiga Pentalogijskih priča o kožnoj čarapi i najpoznatija savremenoj publici. Pathfinder, objavljen 14 godina kasnije, 1840, je njegov nastavak.

Veselin Masleša, 1962.
Kroatisch. Latein Schrift. Hardcover.
2,78
Knjiga omladini

Knjiga omladini

Ivana Brlić-Mažuranić
Večernji list, 2007.
Kroatisch. Latein Schrift. Hardcover.
5,98
Nezgode pustinjskog risa

Nezgode pustinjskog risa

Luigi Adami
Školska knjiga, 1969.
Kroatisch. Latein Schrift. Hardcover.
4,48
Bijeli dvori

Bijeli dvori

Vehbi Kikaj

Lektüre für die fünfte Grundschulklasse.

Školska knjiga, 1988.
Kroatisch. Latein Schrift. Taschenbuch.
2,38
Medvjed Brundo

Medvjed Brundo

Vladimir Nazor
Novo pokolenje, 1948.
Kroatisch. Latein Schrift. Taschenbuch.
4,72