Krik i bijes
Krik i bijes (1929.) je modernistički klasik američke književnosti o propadanju aristokratske obitelji Compson u okrugu Yoknapatawpha na američkom Jugu. Naziv potiče iz Macbetha: "Život je bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa."
Roman je podijeljen u četiri fragmentirana poglavlja, svako iz perspektive drugog pripovjedača, koristeći tehniku toka svijesti za prikaz gubitka vremena, časti i obiteljskih veza.
Prvo poglavlje (7. travnja 1928.) vodi Benjy Compson, 33-godišnji mentalno zaostali sin (ranije kastriran zbog incidenta), čija nelinearna svijest miješa sjećanja od 1898. do 1928., fokusirajući se na gubitak majčinske ljubavi i incestuozne veze s sestrom Caddy. Kurziv označava prelaze između prošlosti i sadašnjosti, stvarajući kaotičnu "buku" emocionalnog kaosa.
Drugo poglavlje (2. lipnja 1910.) pripada Quentenu, harvardskom studentu opsjednutom gubitkom djevičanstva sestre Caddy (koja se udala i razvela, simbolizirajući pad obitelji). Njegove misli, pune simbola (sat bez kazaljki, voda), kulminiraju samoubojstvom u rijeci, odražavajući opsesiju čistoćom i vremenom.
Treće poglavlje (6. travnja 1928.) opisuje Jasona, najokrutnijeg brata, ciničnog trgovca pamukom koji zloupotrebljava nećakinju Quentin (Caddyinu kćer) i krađu njezinih novaca. Njegov sarkastični glas otkriva pohlepu i mržnju prema promjenama Juga.
Četvrto poglavlje (Uskrs 1928.) iz trećeg lica prati crnkinju Dilsey, vjernu sluškinju, čiju duboku vjeru i strpljenje Faulkner kontrastira s bijelom dekadencijom. Ona simbolizira nadolazeću nadu usred raspada.
Obiteljski očevi alkoholičar Jason III. i hipohondrična majka razaraju nasljeđe: imanje se prodaje, Caddy bježi, braća propadaju u izolaciji. Roman kritizira južnjački mit o slavi, istražujući rasu, klasu i vrijeme kroz fragmentiranu naraciju. Faulknerov stil – nelinearan, introspektivan – traži višestrano čitanje, ali otkriva univerzalnu tragediju gubitka.
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
