"Ja"

U središtu suptilne pripovijesti nalazi se mladi književnik koji se zapleće u zlokobnu mrežu tajne policije te postaje njezin doušnik. Napušta rodni grad i dolazi u Berlin sa zadatkom da se infiltrira u alternativnu književnu scenu, a svoj talent ubrzo počinje trošiti isključivo na izvještaje što ih predaje tajnoj policiji. Hilbigov majstorski opis krize identiteta koju mladić proživljava razotkriva u svoj punini bespomoćnost pojedinca uhvaćena u zamku totalitarnog režima. Roman “Ja”, objavljen tri godine nakon pada Berlinskoga zida, nenadmašan je doprinos razumijevanju nedavne europske povijesti koji se svojom dojmljivošću može usporediti tek sa stranicama što ih je ispisao Franz Kafka.

Mi, male i podle, neprimjetljive, neumorne sjene koje su ljude pratile u stopu: mi smo hranili tu mržnju. Nikome nismo učinili ništa nažao... (...) Mi doista nismo ništa učinili, ali naša sjenovita egzistencija, naša trajna egzistencija, nalik na neugodan, smrdljiv, loše potisnut odraz pojedinčeve duše, naša tajena egzistencija bila je okidač i cilj te mržnje, mi smo bili utjelovljenje svake te pojedinačne mržnje. Mi smo bili sjena života, mi smo bili smrt... mi smo bili utjelovljena, u tami utjelovljena tamna strana čovjeka, mi smo bili podijeljena mržnja, “ja” je bilo mržnja...

Ali Hilbigov roman otada sa svakom proteklom godinom dobiva na vrijednosti i ne gubi na aktualnosti, i to zato što o toj tematici može realistično pripovijedati jedino fantastična književnost, ali i zato što roman “Ja” možemo čitati kao oštru satiru na književnu i duhovno-povijesnu modernu. Velikog pjesnika Wolfganga Hilbiga ionako bi trebalo čitati više. A kad je posrijedi roman “Ja”, pročitati ga upravo je, upotrijebimo i tu neugodnu riječ, obaveza.