Dnevnik 2: Dnevnik 1918-22 (Davni dani II)

Dnevnik 1918–22 (Davni dani II) nastavlja autobiografski luk započet u ratnim zapisima, ali sada u sasvim drugačijoj atmosferi – u godinama burnog poraća, revolucija, državnih preustroja i dubokih društvenih promjena. Krleža u ovome dnevniku promatra vrijeme u kojem raspad Austro‑Ugarske donosi osjećaj slobode, ali i razočaranje: umjesto očekivanog stvaranja novog, pravednijeg svijeta, na sceni se pojavljuju stari obrasci vlasti, nacionalizmi, politički obračuni i ideološka zastranjenja.

U zapisima se prelama Krležino razočaranje intelektualcima koji, umjesto moralnog angažmana, biraju kompromise i prilagodbu. Oštro komentira malograđanski mentalitet, kulturnu provincijalnost i nesposobnost društva da se suoči s vlastitom prošlošću. Njegova oštrica osobito je uperena prema političkim iluzijama: boljševizmu kao idealu koji se pretvara u represivnu praksu, kao i jugoslavenskom unitarizmu koji stvara nove napetosti. Krleža ostaje lijevo orijentiran, ali duboko kritičan prema svim oblicima dogme i ideološke sljepoće.

Istodobno, Dnevnik otkriva njegovu unutarnju borbu. To je razdoblje osobnog i umjetničkog traženja, u kojem zapisuje sumnje u vlastito stvaralaštvo, skicira buduće književne projekte i promišlja značenje književnosti u svijetu prepunom nasilja i besmisla. Stil je gust, fragmentaran, pun intelektualnih asocijacija i duboko emocionalnih tonova – kombinacija povijesne refleksije i introspektivne ogoljenosti.

Krleža bilježi svakodnevicu Zagreba i nove države: političke govore, kavanske razgovore, kulturne sukobe, prazna obećanja revolucionarnih programa. Osjeća se umor generacije koja je očekivala društveni preokret, a dočekala novu birokraciju i staro licemjerje pod novim imenima. Upravo zato Dnevnik 1918–22 nosi snažnu kritičku notu: nije riječ samo o osobnoj bilješci nego o svjedočanstvu o epohi u kojoj se idealizam lomi pod teretom stvarnosti.

Ova knjiga predstavlja ključni dokument za razumijevanje Krležina svjetonazora: njegovu sumnju, njegov moralni nemir i njegovu opsesiju istinom. Davni dani II pokazuju kako se jedan od najvažnijih pisaca jugoslavenskog prostora formirao u godinama kada se povijest prelamala – i kako je upravo taj lom oblikovao njegovu književnost.