Bachovi husari i Ilirci: sjećanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj (1853–1867)

Knjiga pruža uvid u političku i društvenu klimu tog vremena, obilježenu pokušajima germanizacije i centralizacije od strane bečke vlasti.

Trdina detaljno opisuje kako su strani profesori, često iz Slovenije, Češke, Poljske i Tirola, slani u hrvatske škole s ciljem potiskivanja hrvatskog jezika i identiteta. Ovi "Bachovi husari", kako ih autor naziva, služili su kao instrumenti bečke politike za suzbijanje nacionalne svijesti među Hrvatima.

Kroz svoje sjećanje, Trdina analizira i odnos između slovenskog i hrvatskog naroda, ističući sličnosti i razlike u njihovim reakcijama na političke pritiske. Posebnu pažnju posvećuje jezičnoj problematici, naglašavajući važnost očuvanja materinskog jezika kao temelja nacionalnog identiteta.

Sadržaj:

• Predgovor: Tone Potokar
• Varaždin-germanizirana hrvatska gospoda- prva javljanja Bachovih Husara
• U središtu Hrvatske – Ilirski svećenici, primjer rodoljublja, naprednosti i karaktera – Golemo značenje ilirstva za duhovni rast i napredak hrvatskog naroda
• Bach hoće pomoću Birokracije germanizirati Hrvate
• Hrvatska Rijeka i riječka Gimnazija
• Slavenski i njemači profesori riječke gimnazije
• Štefan Vidic, Ravnatelj Riječke gimnazije
• Školski nadzornik DR. Anton Jarc
• Abecedni prikaz ličnosti