Bachovi husari i Ilirci: sjećanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj (1853–1867)
"Bachovi husari i Ilirci" autobiografsko je djelo slovenskog književnika Janeza Trdine, u kojem autor opisuje svoje iskustvo kao profesora u Hrvatskoj tijekom razdoblja Bachova apsolutizma (1853–1867).
Knjiga pruža uvid u političku i društvenu klimu tog vremena, obilježenu pokušajima germanizacije i centralizacije od strane bečke vlasti.
Trdina detaljno opisuje kako su strani profesori, često iz Slovenije, Češke, Poljske i Tirola, slani u hrvatske škole s ciljem potiskivanja hrvatskog jezika i identiteta. Ovi "Bachovi husari", kako ih autor naziva, služili su kao instrumenti bečke politike za suzbijanje nacionalne svijesti među Hrvatima.
Kroz svoje sjećanje, Trdina analizira i odnos između slovenskog i hrvatskog naroda, ističući sličnosti i razlike u njihovim reakcijama na političke pritiske. Posebnu pažnju posvećuje jezičnoj problematici, naglašavajući važnost očuvanja materinskog jezika kao temelja nacionalnog identiteta.
Sadržaj:
- Predgovor: Tone Potokar
- Varaždin-germanizirana hrvatska gospoda- prva javljanja Bachovih Husara
- U središtu Hrvatske – Ilirski svećenici, primjer rodoljublja, naprednosti i karaktera – Golemo značenje ilirstva za duhovni rast i napredak hrvatskog naroda
- Bach hoće pomoću Birokracije germanizirati Hrvate
- Hrvatska Rijeka i riječka Gimnazija
- Slavenski i njemači profesori riječke gimnazije
- Štefan Vidic, Ravnatelj Riječke gimnazije
- Školski nadzornik DR. Anton Jarc
- Abecedni prikaz ličnosti
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
