Rječnik šatrovačkog govora

Šatrovački, izvorno povezan s romskim riječima i tajnim kodovima, razvio se kao urbani sleng, posebice u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, a koristile su ga subkulture, mladež i kriminalne skupine. Glavna značajka šatre je preokretanje slogova (npr. „pivo“ postaje „vopi“), čime se stvara kodirani jezik nerazumljiv autsajderima, poput policije ili roditelja.

Sabljak, književnik i znanstvenik, prikupio je riječi od 1956., inspiriran radom jezikoslovca Julija Benešića i suradnjom s informantima poput kriminalaca i zagrebačkih uličnih govornika. Rječnik sadrži oko 2000 natuknica, uključujući termine iz zagrebačkih kvartova i zatvorskih zajednica, uz objašnjenja značenja i konteksta. Djelo ne samo da bilježi jezičnu kreativnost, već i pruža uvid u društvene dinamike bivše Jugoslavije. Sabljak naglašava fluidnost i razigranost šatre, koja se stalno razvija, odražavajući duh urbanih subkultura.