Dragi kamen
Jedina zbirka pjesama Mije Mirkovića (pseud. Mate Balota) na istarskoj čakavštini – lirika mora, kamena, patnje težaka, vjere i ljubavi prema Istri. Pjesme slave more i narodni život, s dubokim osjećajem za sudbinu Istre.
Dragi kamen je jedina pjesnička zbirka Mate Balote (Mije Mirkovića, 1898.–1963.), izvorno objavljena 1938. u Zagrebu (Matica hrvatska), a kasnije doživjela više izdanja (1947., 1972., 1988., akcentuirana izdanja 2016. i 2023.). Naslov dolazi od istoimene pjesme iz 1931., koja simbolizira dragocjeni, tvrdi istarski kamen – metaforu otpornosti, korijena i ljepote rodnog kraja.
Zbirka sadrži liriku pisana rakljanskim (istarskim) čakavskim dijalektom – jedan od najvažnijih doprinosa obnovi čakavske poezije 20. stoljeća. Pjesme su tematski podijeljene na svjetovne i vjerske motive: ljubav prema Istri (kamen, more, masline, vinogradi, težak život seljaka i ribara), socijalna patnja (siromaštvo, glad, emigracija), majka, vjera (pjesme za Veliki tjedan: Velika srida, Muka Božja, Veliki petak, Vazmena nedilja), erotska i egzistencijalna čežnja.
Balota piše jednostavno, ali duboko emotivno – koristi narodni jezik, ritam, ponavljanja i slike iz svakodnevnog života Istre. Njegova poezija nije formalistička, već iskrena, melankolična, ponekad patetična, ali uvijek ukorijenjena u zavičaju. Pjesme poput "Dragi kamen", "Koza" (socijalna tragedija istarske obitelji), "Moja mati" ili "Pramaliće" postale su antologijske i često se citiraju kao primjeri čakavske lirike.
Zbirka je ključna za istarsku i hrvatsku književnost: označila je kontinuitet čakavskog pjesništva nakon 19. stoljeća (uz Mate Marjanovića i druge), utjecala na kasnije autore (npr. Čakavski sabor, suvremene istarske pjesnike). Kasnija izdanja često imaju slikovne priloge (crteži Josipa Diminića, fotografije ili ilustracije koje pojačavaju vizualni dojam istarskog pejzaža – kamen, more, crvena zemlja).
Stil je realističan, narodni, s elementima romantike i socijalne lirike – Balota, sam težak, ribar i mornar prije akademske karijere, piše iz autentičnog iskustva. Dragi kamen ostaje simbol istarskog identiteta: "svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki" – ljubav prema teškom, ali dragom zavičaju. U hrvatskoj književnosti cijenjena je kao vrhunac dijalektalne lirike, s višestrukim reizdanjima i glazbenim adaptacijama.
Jedan primjerak je u ponudi
