Nemirni mir
Nemirni mir (1940.) prikazuje život hercegovačkih seljaka nakon Prvog svjetskog rata, njihovu emigraciju u Slavoniju, tešku borbu za opstanak i unutarnji nemir u prividnom miru poratnog razdoblja.
Djelo je tematski blisko vezano uz njegov prethodni roman Dani jada i glada (1937.) i predstavlja nastavak priče o sudbini hercegovačkog seljaka u turbulentnom razdoblju. Radnja se odvija nakon završetka Prvog svjetskog rata. Softa prati likove koji su preživjeli ratne strahote i glad, a sada traže bolji život u Slavoniji.
Roman realistički, mjestimično naturalistički, prikazuje njihove nove nevolje – teški rad na tuđoj zemlji, socijalno rasulo, obiteljske drame, alkoholizam i duboki unutarnji nemir. Unatoč vanjskom „miru“, likovi nose traume rata, siromaštva i razočaranja, što stvara atmosferu stalne napetosti i egzistencijalne tjeskobe.
Kritika je istaknula da Nemirni mir pokazuje sazrijevanje Softina talenta – roman je psihološki dublji od prethodnog, s jačim modernim prizvukom i bliskosti hamsunovskoj imaginaciji gladi i unutarnjeg zla. Softa više nije samo slikar hercegovačkog sela, već i moderni pripovjedač koji istražuje ljudsku psihu u teškim društvenim okolnostima.
Stil je oštar, izravan i bez ukrasa, s jakim hercegovačkim dijalektom i autentičnim prikazom dinarskog mentaliteta – tvrdog, ponosnog, ali i ranjivog. Roman odiše pesimizmom i osjećajem besmisla, što je tipično za socijalno angažiranu prozu kasnih 1930-ih.
Nemirni mir smatra se jednim od najboljih Softinih djela i važnim primjerom hrvatske socijalno-realističke proze međuratnog razdoblja. Zbog autorove pogibije na Križnom putu 1945. godine, njegov opus je nakon rata bio zanemaren. Danas se roman cijeni kao snažno svjedočanstvo o hercegovačkoj sudbini i teškim poratnim godinama.
Rijetko je antikvarno izdanje Matice hrvatske.
Jedan primjerak je u ponudi
