Gulliverova putovanja

Gulliverova putovanja (1726.) jedno je od najvećih satiričkih djela svjetske književnosti. Iako se često pogrešno smatra dječjom knjigom, riječ je o oštroj, ciničnoj i duboko pesimističnoj kritici ljudske prirode i društva 18. stoljeća.

Roman je podijeljen u četiri dijela, a pripovijeda ga brodski liječnik i putnik Lemuel Gulliver. U prvom dijelu Gulliver završava u Liliputu, zemlji sitnih ljudi visokih svega 15 cm. Tu Swift satirično prikazuje englesku politiku, dvorske intrige, besmislene ratove (npr. sukob oko toga s koje strane razbiti jaje) i taštinu moćnika.

U drugom dijelu Gulliver dolazi u Brobdingnag, zemlju divova. Sada je on sam sićušan i suočava se s obrnutom perspektivom – ljudsko tijelo i običaji postaju odvratni i groteskni kada se promatraju iz blizine. Kralj Brobdingnaga zaključuje da su ljudi najštetniji mali gmizavci na Zemlji.

Treći dio vodi ga na leteći otok Laputu i druge čudne zemlje, gdje ismijava beskorisnu znanost, apstraktnu filozofiju i akademske besmislice (projekti za vađenje sunčevih zraka iz krastavaca i sl.).

Četvrti i najradikalniji dio odvodi ga među Houyhnhnme – plemenite, razumne konje – i Yahoose, prljave, pohlepne i nasilne ljude-životinje. Gulliver se potpuno razočara u vlastitu vrstu i na kraju više ne želi živjeti među ljudima.

Swift koristi fantastične pustolovine kao ogledalo u kojem ogoljuje ljudsku glupost, korupciju, ratove, kolonijalizam, vjerske sukobe i taštinu. Stil je naizgled jednostavan i pustolovan, ali ispod površine krije gorak, crni humor i duboki skepticizam prema čovječanstvu.