Prva hrvatska glagoljska početnica: pretisak Početnice iz 1527

Knjiga ima šest listova (11 stranica) i bogato je ilustrirana s 20 drvoreza koji označavaju odjeljke, uključujući prikaz dvanaestorice apostola. Jezik je staroslavenski hrvatske redakcije, dok su završne molitve na čakavskom, pučkom jeziku, namijenjene za osobnu pobožnost, poput molitava uz objed.

Sadržaj početnice slijedi uzor latinskih početnica: nakon pobožnog zaziva nižu se glagoljska slova, zatim slijede Pozdravljenje anjelsko (Zdravamarija), Očenaš, pet Davidovih psalama (109–113), Veličit, Pjesan Simeona i Apostolski simbol s pomiješanim redoslijedom članaka vjere. Završne molitve imaju apokrifni karakter, kako navodi Bratulić. Cilj pretiska je očuvanje čitanja glagoljice među učenicima, studentima i ljubiteljima hrvatske kulture, čime se čuva svjedočanstvo narodnih uspona i padova.

Tiskara Torresanija, poznata po Baromićevu brevijaru (1493.), odigrala je ključnu ulogu u hrvatskom tiskarstvu. Početnica iz 1527. prethodi većim djelima, poput Misala Pavla Modrušanina (1528.). Nacionalna i sveučilišna knjižnica otkupila je originalni primjerak od münchenskog antikvarijata, čime je omogućen ovaj pretisak. Bratulićev pogovor naglašava važnost glagoljice kao simbola hrvatske pismenosti i kulturne samobitnosti.