
Uspomene iz mog života
Autobiografska proza Maksima Gorkog, koji u nizu živopisnih i potresnih slika prikazuje svoje teško djetinjstvo, mladost i lutanja Rusijom, susrete s običnim ljudima, siromaštvo, nasilje i prve korake u književnosti.
Maksim Gorki (pr. ime Aleksej Maksimovič Peškov, 1868.–1936.) objavio je Uspomene iz mog života kao dio svojih autobiografskih djela. Hrvatsko izdanje Naklade Binoza iz 1934. godine u prijevodu Stjepana Kranjčevića donosi izbor Gorkijevih uspomena iz djetinjstva i mladosti.
Knjiga je snažna, realistična i često naturalistička slika ruskog života krajem 19. stoljeća. Gorki opisuje svoje rano siročadstvo, život kod djeda i bake u Nižnjem Novgorodu, teške uvjete rada u pekarama, na parobrodima, u ikonopisnim radionicama i skitnju Rusijom. Posebno su dojmljivi portreti običnih ljudi – prosjaka, radnika, lopova, lutalica i svetaca – koje susreće na svom putu.
Za razliku od klasične autobiografije, Gorki ne piše kronološki, već u nizu snažnih, samostalnih slika i epizoda. Stil je izravan, sirov i izuzetno plastičan – čitatelj gotovo osjeća miris sirotinjskih četvrti, Volge i prašine ruskih cesta. Knjiga odiše dubokim suosjećanjem prema „poniženima i uvrijeđenima“, ali i vjerom u čovjeka i njegovu snagu.
U hrvatskoj književnoj publici 1930-ih ovo izdanje bilo je vrlo popularno jer predstavlja Gorkog u njegovoj najautentičnijoj, najživotnijoj fazi – prije nego što je postao službeni bard socijalističkog realizma. Uspomene iz mog života smatraju se jednim od najboljih Gorkijevih proznih djela i klasičnim primjerom ruske autobiografske književnosti 20. stoljeća. Rijetko je i traženo antikvarno izdanje Binoze.
Jedan primjerak je u ponudi
- Nedostaje ovitak





