
Stranac
Stranac je roman francuskoga književnika i filozofa Alberta Camusa. Izdan 1942. godine, jedan je od najznačajnijih romana francuske književnosti dvadesetog stoljeća i jedan od najboljih literarnih prikaza apsurda ljudske egzistencije.
Priča počinje smrću Meursaultove majke. On na njenom pogrebu ne pokazuje očekivane emocije, što izaziva čuđenje okoline. Umjesto tuge, Meursault nastavlja život rutinski: započinje vezu s Marie, druži se s prijateljem Raymondom i uživa u jednostavnim zadovoljstvima poput plivanja i sunčanja. Njegova emocionalna distanca postaje očita kada, u trenutku impulsa, ubije Arapina na plaži, nakon sukoba povezanog s Raymondom. Ovaj čin, opisan gotovo mehanički, bez jasnog motiva, ključan je za daljnji tok priče.
U drugom dijelu romana, Meursault je uhićen i suđen mu je. Proces otkriva da ga društvo ne osuđuje samo zbog ubojstva, već i zbog njegove nesposobnosti da se prilagodi društvenim normama – posebno zbog nedostatka kajanja i emocionalne reakcije na majčinu smrt. Meursaultova ravnodušnost i odbijanje licemjerja čine ga strancem u očima društva. Osuđen je na smrt, a u posljednjim trenucima, suočen s neizbježnošću, prihvaća apsurdnost života i nalazi mir u indiferentnosti svemira.
Camus kroz minimalistički stil i Meursaultovu perspektivu propituje smisao života, slobodu pojedinca i sukob između individualne istine i društvenih očekivanja. Roman završava snažnom porukom o prihvaćanju apsurda kao oblika oslobođenja.
"Prije mnogo vremena, rezimirao sam Stranca rečenicom za koju znam da je paradoksalna: U našem društvu svaki čovjek koji ne plače na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti da bude osuđen na smrt. Htio sam samo reći da je junak te knjige osuđen zato što ne pristaje sudjelovati u igri. U tom je smislu on stranac u društvu u kojem živi, on lunja po strani, po periferiji svog privatnog života, osamljeničkog i senzualnog. I zato su čitatelji u napasti da ga smatraju izgubljenim bijednikom. Međutim, predodžba o tom liku bila bi točnija, odnosno bila bi bliža onome što je autor želio, kad bi se čitatelj upitao u kakvoj to igri Meursault ne želi sudjelovati. Odgovor je jednostavan: On ne želi lagati. Lagati ne znači samo reći nešto što nije. To znači, još više, reći više nego što jest i, bar što se ljudskog srca tiče, reći više nego što se osjeća. A to svi mi činimo, svakoga dana, da pojednostavimo sebi život…" (iz autorovog predgovora američkom izdanju Stranca).
Jedan primjerak je u ponudi