
Kant
U svojoj knjizi Kant, rusko-francuski filozof Aleksandar Kožev reinterpretira Imanuela Kanta kao ključnu figuru u istoriji zapadne misli. Prema Koževu, neokantijanizam je buržoaski intelektualizam koji prezire delovanje i učešće u istoriji.
Kantov sistem, prema Koževu, progoni „stvar po sebi“ (Ding an sich) – vrhunski simbol „buržoaskog licemerja“ i podeljenog razuma između delovanja i diskursa. Kantova filozofija, zasnovana na apriornim kategorijama, odgovara na klasično pitanje „šta možemo znati?“, ali stvara aporiju: inteligibilni svet je atemporalni i besprostorni, što čini stvar po sebi nedostižnom, a znanje subjektivnom verom.
Ukorenjen u hegelijanskoj kritici, Kožev vidi Kanta kao skeptika prerušenog u religiju: njegov diskurs „kao da“ vodi do beskrajnog „brbljanja“, izbegavajući stvarnu akciju. Eliminisanjem stvari po sebi, Kožev zastupa hegelijanski sistem objektivnog diskursa o stvarnosti, gde se istinitost diskursa potvrđuje kroz istorijsko opravdanje i političku borbu.
Kant tako postaje poslednji zatočenik transcendentalne filozofije pred Hegelovim okretom ka znanju, naglašavajući postistorijski moral: okret od beskonačnog progresa ka opravdanju ideje Boga i besmrtnosti duše kroz revolucionarnu negaciju.
Jedan primerak je u ponudi



