Knjiga božanske utjehe: Traktati i propovijedi
Po snazi izraza, duhovnog zračenja i socioreligioznog utjecaja djelo Meistera Eckharta ide u red najizvornijih dokumenata mistike i mističke teologije unutar "zapadnjačkog kršćanskog konteksta".
Eckhart je živio i djelovao na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće. Bilo je to, i u društvenom i u duhovnom pogledu, izuzetno burno vrijeme. Premda je bilo završeno vrijeme duhovnih katedrala, tj. izgradnje velikih filozofsko-teoloških sustava zlatnog doba skolastike, još nije bilo prošlo vrijeme poklonika tih sustava pa je "moderni put", kojim je išao velik broj mladih mislilaca, itekako nailazio na otpore.
Jedan od prvih koji su, nezadovoljni i starim i modernim putom, potražili treći "unutarnji" put bio je Meister Eckhart, njemački dominikanac, pariški student i profesor, propovjednik njemačkim masama i meta biskupskih i papinskih teoloških komisija. Eckhart je više usmjeren prema iskrenom iznošenju svoga dubokog iskustva nego prema izgradnji izvornog sustava. Odlika je njegova duha temeljitost, a ne čudo ili ekstaza pa ni povlačenje od svijeta koje se obično povezuje s mistikom.
Po njegovu osjećanju, nije presudno je li netko u crkvi ili na ulici, u samoći ili medu ljudima. Tako i jedna od teza osuđenih bulom Pape Ivana XXII kaže da se sve što Sveto pismo govori o Kristu obistinjuje na svakom dobrom čovjeku. Na optužbe da potamnju je vjerske istine iznoseći teološka mišljenja priprostom puku Eckhart odgovara da se neuke uči da bi postali učeni i da ne bi bilo ni čega starog ako ne bilo novoga.
Svjestan smionosti svoje riječi i visine svoga duhovnog uzleta Meister Eckhart će reći: "Kad bi se Bog mogao odvratiti od istine, ja bih se vezao uz istinu i htio bih ostaviti Boga."
Jedan primjerak je u ponudi
