Josip Horvat

Josip Horvat (Čepin, 15. siječnja 1896. – Zagreb, 6. listopada 1968.) ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom novinarstvu, publicistici i povjesničarstvu, utjelovljujući duh liberalne misli 20. stoljeća. Rođen u malom selu kraj Osijeka, Horvat se školovao u Zagrebu, gdje je 1914. završio Trgovačku akademiju. Još kao mladić zaronio je u svijet novinarstva, počevši surađivati s Obzorom 1913. godine. Njegova karijera dosegla je vrhunac kada je 1926. preuzeo ulogu glavnog urednika Jutarnjeg lista, koju je obnašao do 1941. U tom razdoblju oblikovao je javno mnijenje svojim liberalnim stavovima, promičući kritičku misao i intelektualnu slobodu. Prvi svjetski rat duboko je obilježio njegov život: borio se na ruskoj fronti, a od 1916. do 1919. proveo je u zarobljeništvu, što je produbilo njegov osjećaj za povijesne i ljudske sudbine. Za vrijeme NDH pridonosio je radu Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda (HIBZ), surađujući na Hrvatskoj enciklopediji, često pod pseudonimima zbog političkih prilika. Nakon 1945. godine, u novom režimu, Horvat se povukao iz javnog života i posvetio istraživačkom radu kao slobodni autor, ostavljajući za sobom opsežan opus koji i danas služi kao ključni izvor za razumijevanje hrvatske povijesti, kulture i intelektualnog nasljeđa.

Njegova ključna djela, prožeta erudicijom i analitičkom oštroumnošću, obuhvaćaju:

• Politička povijest Hrvatske (1936.–1938., 2. izd. 1989.), kapitalno djelo koje prati politički razvoj Hrvatske kroz stoljeća, iskazujući Horvatovu sposobnost sinteze složenih povijesnih procesa;
• Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1939., 1942., 2. izd. 1980.), sveobuhvatna studija o hrvatskoj kulturnoj baštini, od srednjeg vijeka do modernog doba, koja pokazuje njegovu strast prema kulturnom identitetu;
• Povijest novinstva Hrvatske 1771.–1939. (1962.), temeljno istraživanje razvoja hrvatskog novinarstva, u kojem Horvat pokazuje svoju stručnost i dugogodišnje iskustvo u toj oblasti;
• Hrvatski panoptikum (1965.), zbirka portreta značajnih povijesnih ličnosti, pisana s književnom elegancijom i dubokim uvidom;
• Živjeti u Hrvatskoj 1900.–1941. (1984.) i Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943.–1945. (1989.), memoarska djela koja pružaju intiman uvid u društvene i političke previranja prve polovice 20. stoljeća, otkrivajući Horvatovu sposobnost da bilježi duh vremena.

Horvatov opus, obilježen jasnoćom, kritičkim duhom i ljubavlju prema hrvatskom narodu, ostaje nezaobilazan za proučavanje hrvatske povijesti i kulture. Njegovi memoari i dnevnici, pisani s osjećajem za detalj i povijesnu odgovornost, svjedoče o čovjeku koji je, unatoč burnim vremenima, ostao vjeran svojoj intelektualnoj misiji. Horvat nije samo bilježio povijest – on ju je živio, promišljao i prenosio budućim generacijama, čineći njegov rad bezvremenim.