Palača cara Dioklecijana u Splitu

Frane Bulić kao autor i Ljubo Karaman kao suradnik u pisanju djela Palača cara Dioklecijana u Splitu, stvorili su jednu od najvažnijih znanstvenih studija o kasnoantičkoj arhitekturi na istočnoj obali Jadrana, koje je do danas ostalo meritorno u svom području.

Autori analiziraju nastanak palače rimskog cara Dioklecijana krajem 3. i početkom 4. stoljeća, kada je kompleks izgrađen kao raskošna carska rezidencija i istodobno kao utvrđeni arhitektonski sklop. Posebno se ističe složenost njezina plana koji objedinjuje elemente rimske vile, vojnog logora i reprezentativne carske arhitekture.

U djelu se prati i povijesna transformacija palače nakon Dioklecijanove smrti, kada se monumentalni antički kompleks postupno pretvara u živu gradsku jezgru iz koje nastaje Split. Naglašava se kontinuitet života unutar zidina te prilagodba antičkih građevina srednjovjekovnim i novovjekovnim funkcijama.

Značajan dio studije posvećen je detaljnoj analizi arhitektonskih cjelina poput peristila, mauzoleja (kasnije katedrale sv. Dujma), vrata i obrambenih sustava, uz njihovo povijesno i umjetničko vrednovanje.

Djelo je i danas reprezentativno u svojem području jer predstavlja temeljnu znanstvenu sintezu o Dioklecijanovoj palači. Njegova precizna dokumentacija, sustavna metodologija i interpretacijska jasnoća čine ga jednim od ključnih referentnih radova hrvatske arheologije i povijesti umjetnosti te trajno relevantnim izvorom za proučavanje antičke baštine i urbanog razvoja Splita.