Gradić gdje je vrijeme stalo
Bohumil Hrabal, češki pisac poznat po lirskoj groteski i humoru, u romanu Gradić gdje je vrijeme stalo evocira djetinjstvo u malom gradu Libeň (dio Praga), gdje se vrijeme čini zaustavljenim u čarobnom, ali melankoličnom svijetu.
Pripovjedač, alter ego pisca, prisjeća se 1920-ih: očeve pivovare, majčine ljubavi prema životinjama, uličnih avantura i obiteljskih tajni, gdje se svakodnevica pretvara u bajku punu čuda i tuge.
Roman je niz fragmentarnih slika: dječak se igra u pivarskim baštama, promatra kraljevski vlak, susreće ekscentrične likove poput strica-klečača ili bake pripovjedačice. Vrijeme koje je "stalo" simbolizira nestalu idilu pred industrijalizacijom i ratovima – gradić je mikrokosmos Europe, gdje se miješaju češka tradicija, židovska kultura i njemački utjecaji. Hrabalov stil – tok svijesti, hiperbola, ljubav prema detaljima – stvara poetsku simfoniju: smijeh izaziva suze, a nostalgija grize po srcu.
Teme su prolaznost djetinjstva, moć priče, sukob idile i stvarnosti. Kao dio Hrabala "autobiografskog" ciklusa (Prvo šišanje, Živjela Jugoslavija), roman slavi život kao "gradić" u duši, gdje se vrijeme ne zaustavlja, već transformira u umjetnost. Remek-djelo za ljubitelje češke proze, podsjeća: "Život je san, a san – vječnost."
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
